Krajem 1938. dvadesetdvogodišnji Veža biva uvršten u (po mnogočemu važnu!) povijesnu izložbu hrvatske likovne umjetnosti - Pola vijeka hrvatske umjetnosti 1878-1938. Tom izložbom svečano je otvoren Dom likovnih umjetnosti (projektirao ga je hrvatski kiparski genij Ivan Meštrović), koji je nakon nekoliko destrukcija u periodu 1941-1960, zahvaljujući Republici Hrvatskoj 1991. napokon postao opet (!) ono radi čega je utemeljen i izgrađen. Blagoslovio ga je 1. prosinca 1938. zagrebački nadbiskup, hrvatski metropolit, dr. Alojzije Stepinac. Izložbu je otvorio dr. Vladko Maček.
Od 1939-1945. priređuje samo jednu samostalnu izložbu koju je predstavio Zagrebu 1940. u Salonu Ulrich. Slika i povremeno vrši nastavničku dužnost u školama u Zagrebu, Mostaru, Karlovcu, a nakon 1941. godine i u dvije zagrebačke državne gimnazije, sve do 1944. kad je otpušten iz službe.
Od 1941-1951. slika u atelieru u zagrebačkoj Maksimirskoj ulici br. 40. Bila je to zgrada od pet nevelikih ateliera. Umjetnici - stanari zvali su je "... ta naša mala lađa". Bila je to direktna asocijacija na svojedobnu Picassovu Groupe du Bateau Lavoir, ili drugim imenom - ploveća praonica, utemeljena u Parizu 1907. Uz Vežu tu su stvarali slikarica i slikari: Nevenka Đorđević, Oton Gliha, Zoran Didek i kipar Pavao Perić.
Mladen Veža bio je pozivan, prvenstveno od Ive Šrepela, upravitelja tadašnje Moderne galerije u Zagrebu, na umjetnički reprezentativne izložbe, počevši od izložbe Pola vijeka hrvatske umjetnosti 1938, pa nadalje sve do IV izložbe hrvatskih umjetnika u NDH 1944. godine. U organizaciji zagrebačke Moderne galerije Veža je izlagao s najreprezentativnijim hrvatskim živućim umjetnicima.
Od 1946. počinje praksa ULUH-ovih izložbi. Prva je održana u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Veža je jedan od osnivača Udruženja, plodonosno je angažiran u razvoju likovnih životnih i umjetničkih mogućnosti i tu su mu zasluge bile izuzetne, naravno, ne bez osporavanja. Uostalom - vrijeme je donijelo sud. Mladen Veža je i jedan od inicijatora Zadruge likovnih umjetnika Hrvatske (LIKUM) čiji je član, s manjim prekidima, sve do danas.
1950. Veža živi i stvara u Parizu gdje je stvorio svoj Pariški ciklus ili Ciklus pariških motiva koji su ga proslavili i potvrdili. Svoju prvu poslijeratnu samostalnu izložbu, a četvrtu u svojoj karijeri, Veža priređuje 1951. u Zagrebu u Salonu ULUH-a gdje izlaže svoje Pariške motive.
Od 1932. pa do danas se bavi i ilustriranjem knjiga i slikovnica. Dosljedno slika ciklus Otisci iz djetinjstva. Od 1968. počinje neprekidnu suradnju u listu Radost.
1973-1997. vrijeme je značajnih umjetničkih i ljudskih priznanja, nagrada i vrlo zaslužnih odlikovanja. Kao redovni profesor Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1981. odlazi u mirovinu, nastavivši neumorno stvarati. Njegova vjernost zavičajnom ishodištu bogato je bila izložena na njegovoj retrospektivnoj izložbi održanoj 1997. u galeriji Doma hrvatskih umjetnika.
Izvaci iz životopisa koji je napisao Vladimir Vlado Bužančić
u katalogu Retrospektiva 1934-1997.
Nagrade i odličja1973. Republička nagrada "Grigor Vitez" za najbolje likovno ostvarenje u 1972. godini namijenjeno djeci; za ilustraciju knjige Ljeto u plavom kaputu, Sunčana Škrinjarić, Zagreb
1981. Republička nagrada "Grigor Vitez" za najbolje likovno ostvarenje u 1980. godini namijenjeno djeci; za ilustraciju knjige Bajka o ribaru i ribici, Puškin, Zagreb
1983. Republička nagrada "Vilko Gliha Selan" za ilustracije priče Sunce Djever i Neva Nevičica, Ivana Brlić-Mažuranić, Zagreb
1983. Nagrada likovnih umetnika primenjene umetnosti - ULUPUS i Udruženja dizajnera Srbije "Zlatno pero Beograda", Beograd
1981/86. Orden rada sa Srebrnim vijencem i Orden rada sa Zlatnim vijencem
1987. Nagrada NR Slovenije "Kurirček", Maribor
1988. Plaketa "Slava Raškaj", Karlovac
1990. Republička nagrada "Ivana Brlić-Mažuranić", Zagreb
1994. Državna nagrada Republike Hrvatske "Vladimir Nazor" za životno djelo u području slikarstva i primijenjene umjetnosti, Zagreb
1995. Odličje Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, Zagreb
1996. Međunarodna nagrada za najljepšu slikovnicu svijeta IBBYMemorijalne galerije
Pittsburg, Glavni dom Hrvatske bratske zajednice, osnovano 1988.
Zaostrog, Franjevački samostan - zbirka ciklusa "Otisci iz djetinjstva", osnovana 1989.Samostalne izložbe
1938. Zagreb, Salon Ulrich (Kopač-Veža)
1939. Beograd, Hrvatski klub
1940. Zagreb, Salon Ulrich
1951. Zagreb, Salon ULUH ("Pariški motivi")
1954. Beograd, Paviljon "Cvijeta Zuzorić" (Gradiš-Perić-Veža), Sisak, Dom kulture (Gradiš-Veža), Maribor, Umetnosna galerija (Gradiš-Perić-Veža)
1955. Split, Dom kulture (Gradiš-Perić-Veža)
1957. Sarajevo, Umjetnički paviljon (Gradiš-Perić-Veža), Beirut, Palas de l´UNESCO (Gradiš-Veža)
1958. Split, Dom kulture (Gradiš-Perić-Veža)
1959. Osijek, Izložbena dvorana
1977. Brist, Dom kulture (Mladen i Velimir Veža)
1980. Zagreb, Umjetnički paviljon (velika retrospektiva)
1981. Split, Galerija "Čular"
1982. Slavonski Brod, Salon "Becić"
1983. Čačak, Galerija Doma kulture
1984. Šibenik, Galerija "Kerševan"
1985. Zagreb, Muzej ua umjetnost i obrt (velika retrospektiva ilustracija), Opatija, Galerija "Foto Zoom"
1986. Zagreb, Galerija "A"
1987. Bjelovar, Galerija gradskog muzeja
1988. Zagreb, Galerija "Kaptol", Zagreb, Galerija "Chromos", Brežice, Posavski muzej (gost paralelnoj izložbi svojih učenika - Cvetka Miloš i Tugo Lebič), Pittsburg, Gallery "G News", Toronto, Columbus centre "Joseph D. Carrier Art Gallery"
1990. Split, Galerija "Pinguin"
1992. Zagreb, Izložba akvarela
1993. Samobor, Galerija "Messing Arts", Velika Gorica, Galerija Kordić
1994. Rijeka, Galerija "Laval" (izbor iz opusa)
1995. Zagreb, Galerija "Palainovka" (počeci 1934-1937), Zagreb, Galerija studio "D", Novo Mesto, Dolenjski muzej (retrospektivni izbor iz opusa), Split, Palača Milesi, Zagreb, Knjižnica V.Nazor
1996. Makarska, Galerija Antuna Gojaka
1997. Zagreb, Retrospektivna izložba, Dom hrvatskih likovnih umjetnika
1998. Zagreb, Galerija Zvonimir
2000. Zagreb, Galerija GundulićKolektivne izložbe
Mladen Veža bio je sudionikom brojnih kolektivnih izložbi. Počevši s veoma značajnom izložbom Pola vijeka hrvatske umjetnosti, 1938, Zagreb, Vladimir Vlado Bužančić ih u katalogu Retrospektiva 1934-1997. poimence navodi oko 250.
"U rimsko doba izvor bogatstva bio je rad; u feudalno doba to je bila zemlja; u komercijalno doba bili su to trgovina i promet. Tijekom industrijskog doba bogatstvo su značili strojevi. U post industrijsko doba bogatstvo čini informacija, više no rad, zemlja ili konkretne inovacije." Misli su to analitičara razvoja globalnog društva kao i stratega razvoja budućnosti. Također je prirodno da se takve riječi susreću na fakultetu kao što je naš. I susreću se i to u gotovo svim predmetima jer je naša misija "obrazovanje inženjera svjetske kompetencije."
No, je li to sve? Jesmo li im dužni dati više? Prihvatimo da su zadaće inženjera sljedeće: " da imaju tehnološku kompetentnost, trajnim usvajanjem novih znanja; da imaju sposobnost prilagođavanja, povezanost s područjima primjene; da imaju radni entuzijazam i poduzimaju inicijative; da imaju osjećaj stručne odgovornosti, uvažavajući humanističke, gospodarske i pravne norme; i da imaju komunikativnost, radeći u multidisciplinarnim skupinama" moramo im dati još više. Dio tih znanja dajemo u proširenom nastavnom programu, dio tih znanja dajemo u potpori vannastavnim studentskim aktivnostima, a dio jest i naša Galerija, zar ne?
Pune su tri godine od kada smo zapisali: " ...... Tako će umjetnička djela biti istinski medij zbližavanja svih ljudi i okupljalište zaljubljenika u lijepe umjetnosti na našem fakultetu. Jer, bez obzira na sva čuda i neslućene mogućnosti modernih masovnih umjetnosti, posebice Interneta, još uvijek je izvorni potez čovjekove ruke olovkom, kistom, dlijetom - nezamjenjiv......".
Što smo učinili u protekle tri godine? Organizirali smo ukupno šesnaest izložbi slika, grafika, fotografija, skulptura, oslikane keramike i stakla. Deset ih je bilo samostalnih (Ž. Hegedušić - ulja na platnu, N. Žiljak - ulja na platnu, Z. Pozaić - grafike, A. Orlić - akvareli, I Vranešić - giclée, S. Sašo - instalacija, grafike, M. Hlača - umjetničke fotografije, B. Grković - kombinirane tehnike na drvu, M. Brnčić - crteži i akvareli, A. Knežević - skulpture). Osim umjetnika koji su se predstavili samostalno, na šest skupnih izložbi svojim umjetničkim djelima predstavilo se još pedesettroje autora, od kojih i petnaest naših djelatnika s umjetničkim sklonostima. Osobitost naše Galerije je i to da sve održane izložbe, osim u našim srcima i sjećanju, te zaista reprezentativnim katalozima, ostaju i trajno pohranjene na Internet stranicama. Temeljem ovih brojki mogli bismo reći: na putu smo stvaranju tradicije, približili smo umjetnost uživateljima, obogatili smo duše, stvarateljima smo dali prostor kritike javnosti, a zidovima i prostorima ljepotu.
Susret sa slikarskim djelom redovito je susret srdačnosti bez predrasuda, ali je poželjan i onaj uviđavni respekt prema složenim osebujnostima što ih kroz prizmu slikarovog umijeća valja razumjeti. Posebice je to važno za umjetnika kao što je Mladen Veža, umjetnika koji svojim slikarskim opusom bogati generacije i sam se neprestano mijenja. Hvala mu što je i nama omogućio BOGATSTVO.
I k litu.
Prof.dr.sc. Slavko Krajcar, dekan
U proteklom stoljeću koje obilježavaju turbulentna gibanja unutar likovnih umjetnosti opterećenih ubrzanim mijenama, konstantnost stava u sadržajnim usmjerenjima kao i logičnost evolucije u izražajnim komponentama, gotovo da su prava rijetkost. U našoj sredini takvu pojavu elaborira Mladen Veža koji u svom plodonosnom opusu što traje već gotovo sedam desetljeća dokazuje da autohtonost inspiracija ne znači i neminovni raskid s aktualnošću tekućih zbivanja. Polazeći od odrednica da tradiciju treba shvatiti kao impuls i nadograđivati je protokom vremena u njegovim tvarnim, ali i psihološkim dimenzijama, on svoj kreativni čin vezuje za zavičajnost rodnom Podbiokovlju. To njegovo usmjerenje svoju će konačnu formulaciju dobiti u ciklusu monumentalnih platna "Otisci iz djetinjstva" te i dalje trajati u novim inačicama u kojima je naglasak stavljen na liriku intimiteta, raskoš kolorita i toplinu ugođaja.
Iz obilja ostvarenja recentnih datuma za ovu je izložbu načinjen izbor tek iz nekoliko tematskih cjelina koje, iako imaju neprekinuti kontinuitet s ranijim radovima, ipak otkrivaju i neka inovatorna sagledanja kao i raskoš rukopisa. Krajolik kao dominantni motiv oslobođen je opisnosti detalja i upravljan je prema lomovima kadra kroz intenzitet kolorita, a posebno luminističke efekte. Viđeno se bogati zamišljenim odnosima, a u atmosferi prostora igra mašte kovitla tople vjetrove optimizma. Tim rješenjima bliska su i platna s prikazima urbanih sklopova podbiokovskih gradića i naselja. Ti prostori, rasvijetljeni od topline sunca, zdanja građena poetskim geometrizmom, pretvaraju se u nestvarne kulise sna, ambijente u kojima blještavilo svjetla i nježnost boje kroz prozor oka ugodu prenose u čitavo tijelo.
Nasuprot prostornim sagledanjima, Mladen Veža s puno senzibiliteta raščlanjuje stanja i predmete u zatvorenim ambijentima. I tu je prisutno ono što živi i postoji u mediteranskim klimama, oblikovano na dalmatinski način. Neizbježne su ribe, a pogotovo školjke provokativnih oblika, te voće i povrće zamamnih i svježih boja. Tu su također i predmeti etnografske provenijencije kao što su košare, kašete, kace i vrčevi te drugi predmeti svakodnevne uporabe od drveta i tkanina. Brojnost i raznolikost predmeta slikar pronicljivom analogijom spaja u nove cjeline gdje pojedina stvar zadržava svoju primarnu funkciju, ali u korelaciji ili spoju s ostalima iskazuje nova značenja. Suptilnost s kojom Mladen Veža stvara ugođaj ognjišta iščitava se u svakoj kompoziciji. Naglašavajući intimizaciju sa svim tim predmetima, on uspostavlja temperaturu koja ne govori samo o njihovoj temeljnoj povezanosti, već i o onome što na slici nije naslikano, ali s prikazanim omogućava aktiviranje asocijativnih putova koji nepogrešivo vode prema odgonetki - ugođaju toplog dalmatinskog ognjišta u kojem agresivnost tehnizirane civilizacije nije zatrla kulturnu baštinu etno ansambla.
Kompozicije Mladena Veže uravnotežene u predodžbi, boji i svjetlu, neiscrpna su svjedočanstva pojasa između Jadranskog mora i planine Biokovo, od slikovitih pejsaža, preko ruralnih aglomeracija do etno ambijenta. Realitet je doživio preinaku, ali ne u smislu negacije viđenog, nego produbljivanja sagledanog. Kao što je i u svojim ranijim ostvarenjima tražio energiju skrivenu u oblicima i prostorima, tako i sada zaranja u čarolije formi malih predmeta, u nijansama kolorita traga za skrivenim mogućnostima da bi u magiji svjetla otkrio začudne bljeskove. Za neka rješenja kao da se nameće pitanje: je li to obojeno svjetlo ili rasvijetljena boja? Bit će ipak da je to svijetli trenutak u kojem su se u imaginarnom fokusu zatitrali slikareva emotivnost i nataložena vještina njegova oka i prstiju.
Mladen Veža, oduprijevši se nametnutim efemernostima likovnih trendova, stasao je kao nastavljač naše umjetničke tradicije, slikar što dostojno afirmira autohtonost svog vremena i prostora koji su u njegovu djelu našli svoj "otisak" poput onoga koji on nosi iz svog djetinjstva. Hrvatska umjetnost bez Mladena Veže bila bi manje "naša", a njegov Brist, Podbiokovlje i Dalmacija manje shvaćeni u ljepoti prirodnih oblika, zanimljivosti etnosa i produhovljenosti atmosfere.
JurajBaldani
Adresa:
Mladen Veža
Atelje: Barčićeva 8
Tel: (++385 1) 455-39-03
All works are copyright by the artist. Reproduction with out permission is prohibited.
Izložene slike
Fotografija
Mario Hlača
Grafičko oblikovanje, priprema i tiskanje kataloga
SWAN d.o.o., SamoborISBN 953-184-029-6
