MARCELA
MUNGER
Izložba kolaža
2. do 24. ožujka 2006.
Rođena u Zagrebu, diplomirala 1972. godine slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Nikole Raisera. Uz slikarski rad, kontinuirano djeluje na području likovne pedagogije. Radi kao profesor crtanja i slikanja na Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, te kao docent na Studiju dizajna Arhitektonskoga fakulteta u Zagrebu. Boravila je na nizu studijskih putovanja u inozemstvu. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, od kojih svakako valja izdvojiti uspješno predstavljanje u Japanu 1988. godine. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika, a njen rad pripada domeni eksperimentalnoga u kontekstu suvremene lirske apstrakcije hrvatskog slikarstva. Povjesničar umjetnosti Zdenko Rus u djelu "Apstraktna umjetnost u Hrvatskoj" 1985. godine navodi Marcelu Munger kao slijednicu i nastavljača "prakse apstraktne lirike i enformalizma osebujne filozofije". Materijalni prostor izražavanja Marcele Munger je medij gužvanih papira i celofana, preklapanja i umnožavanja, te bogate mogućnosti njihove pojavnosti, sve do upotrebe fotokopirnog stroja kao tehnike likovnoga izražavanja. Kreativni postupak svodi na razinu akcije: gužvanja, rezanja, lijepljenja, premazivanja, uvećavanja, kseroksiranja (...), pri čemu apstraktni izraz uvijek zadržava asocijativni i lirski odnos prema stvarnom svijetu prirode.
Kontakt:
Petračićeva 24, Zagreb
marcela.munger@zg.t-com.hr
SAMOSTALNE IZLOŽBE 2006. Zagreb, Galerija FER
2005. Zagreb, ART POINT CENTAR AGM
2005. Karlovac, Galerija "Zilik"
2004. Malinska, Galerija "Sveti Nikola"
2002. Koprivnica, Galerija Koprivnica
2001. Zagreb, Atelijer Lučko
1998. Šibenik, Galerija Sv. Krševana
Zaprešić, Galerija "Razvid"
Zagreb, Salon galerije "Karas"
1996. Zagreb, Galerija "Dubrava"
1993. Velika Gorica, Galerija "Galženica"
1990. Zagreb, Galerija "Forum"
Skopje, KIC, Zagrebački kulturni mozaik 90 (Skopje-Zagreb)
1989. Zagreb, Knjižnice Grada Zagreba
1988. Dubrovnik, Galerija "Sesame"
1986. Crikvenica, Skupština općine, izložba na otvorenom
1984. Zagreb, Galerija "Dubrava"
Zagreb, Galerija "Mladost"
1983. Karlovac, Zorin dom
1982. Zagreb, Galerija "Karas"
1978. Zagreb, Galerija "Vladimir Nazor"NAGRADE
1996. Zagreb, nagrada Kabineta grafike HAZU na Hrvatskom triennalu crteža
1988. Sisak, nagrada za crtež XVIII kolonije likovnih umjetnika Željezare Sisak
Fukuji (Japan), otkupna nagrada na 8. Paper Works, Grand Prix
1985. Karlovac, nagrada 4. biennala akvarela Jugoslavije
1981. Zagreb, nagrada za slikarstvo XIII salona mladih
Slikarstvo Marcele Munger uvijek je maštoviti eksperiment. A tema istraživanja uvijek je imaginarni "zemljovid" njezina mentalna krajolika - lirskoga i bogato asocijativnoga, ispresijecanoga i učvorenoga svim energijama i vibracijama, zračenjima i misaonim metamorfozama, koje su sastavni dio meditativnoga i duhovnoga svijeta ove autorice. Svijeta koji počiva na bogatstvu senzacija, ali i na iskustvima egzistencijalnoga i esencijalnoga; na aluzijama i simbolima. Svijeta koji se temelji na kreativnome prožimanju objektivnoga i subjektivnoga, spontanoga i gestualnoga. Svijeta sažetoga u ciklus "Polje", koji predstavlja njezin interni mikro-univerzum. A on je prostorno-vremenski višeslojan i funkcionira kao svojevrsna individualna duhovna mitologija. Ali i kao krvožilje emocija. Taj svijet oblikuje svoj poredak, šireći se u druge prostorno-vremenske dimenzije izvan realno postojeće percepcije i pretače se izvan granica zbiljske projekcije. Vizualno-taktilno, sve je tu nekako "sklisko", balansirajući na neodređenim granicama opipljivoga i imaginarnoga, realnoga i irealnoga, jer opažaj se neosjetno transformira prvo u retini oka, pa onda i u samome promatračevu duhu, redefinirajući dojam osjeta i stvarajući, u moćnome zajednišvu, u krajnjoj konzekvenci, novu vizualnu "konstrukciju". Bogati likovni leksik Marcele Munger, na čijoj kombinatorici ona temelji svoje imaginarne pejzaže (koje ubrajamu u domenu lirske apstrakcije), temelji se ustvari na jednostavnim i osnovnim elementima: crtežu, boji, kolažu i papiru. Papir je ovdje posebno važan, jer je on oduvijek bio njezina fascinacija i njezina inspiracija. Zato ga je odabrala ne samo kao podlogu, nego i kao osnovni medij; kao aktera likovnih zbivanja i kao nositelja izričaja. U njemu je, primjerice u celofanu - gužvajući ga, režući, preklapajući, umnažajući i naposljetku lijepeći ga na podlogu kao kolaž, pronašla bezbrojne mogućnosti propitivanja struktura i tekstura, prostornosti i taktilnosti, transparentnosti i ekspresivnosti, zahvaćajući tako u zanimljivost dvostrukoga dojma: iluzionizma i zbiljstva. U dojam nove prostorne i vremenske dimenzije i neke nestvarne stvarnosti. Stvarnosti koja je s jedne strane taktilno realna i koja se rađa unutar fizički sljubljenih i slijepljenih međuprostora papira, dok je, s druge strane, nestvarna, jer se, u novome kontekstu, transformira u nešto neobično i čudesno: u lirski-introspektivno, u duhovno i u evokativno.
Nije neobično što je vječna težnja eksperimentu odvela Marcelu Munger suvremenim medijima -strojevima. Fotokopirnim aparatima i računalima. A nove mogućnosti vizualnih istraživanja otvorile su joj se pri spoju naizgled dalekih - elementarnih i digitalnih medija. Unošenje ovih prvih (nazovimo ih, kolažnih nukleusa) u računalnu obradu i zatim njihov isprint, stvorili su u prvoj fazi ink-jet kolorističke rasplamsaje, a u drugoj nove kolaže - ali sad na višoj receptivnoj razini i u jednom novom obliku stvarnosti. Stvarnosti ili fikcije? Tko zna! Jer kolaž tu više ne svjedoči "onu pravu" stvarnost, nego onu digitalnu on je dio računalnoga svijeta, a pomaci u prostoru i vremenu potpuno su virtualni. Ono što je, međutim, ostalo stalna povezna nit unutar cijeloga ciklusa "Polje" je energija, koja se kroz slikarske postupke pročišćava do elementarnosti , šireći se izvan granica kadra do nestvarnih i neslućenih dubina i daljina, da bi se zatim, obogaćena - vratila u samo svoje polazište.
Put - ili kružni tok, od realnoga kolaža, preko ink-jet isprinta, do novoga, virtualnoga kolaža, u stvaralaštvu Marcele Munger bilježi se kao inspirativna akcija ruke i medija, ali i kao umjetnički kontrolirana komunikacija čovjeka i stroja. I akcija i komunikacija prvotno su krenule od kolaža kao stvarne, opipljive, lirske, gotovo monokromne trodimenzionalnosti, a završile u jednoj neodredljivoj, bezvremenoj, kolorističkoj "neopipljivosti", u kojoj postoji bezbroj mogućnosti, a svaka od njih se otvara u neki novi svijet. Pritom su se stvarni i nestvarni elementi međusobno ispremiješali i poslagali u nekoj realno-virtualnoj slojevitosti: kao sloj zbilje i sloj ne-zbilje. Bilježeći konfiguraciju tragova i struktura, te ispise duhovnih energija i duha, Marcela Munger stvorila je u ovim vizualnim igrama pomake i odmake u odnosu na prostorne dimenzije, postavivši nam, usput, neočekivane vizualne zagonetke. Svjesno ili nesvjesno, mi u njihovu odgonetavanju beskrajno uživamo.
Višnja Slavica Gabout
Na izložbi su izloženi kolaži iz ciklusa "POLJA", izvedeni u kombiniranoj tehnici,
a nastali u razdoblju od 1980. do 2006. godine.
KOLAŽI IZLOŽENI U GALERIJI FER
Fotografija
Mario HlačaTisak kataloga
SWAN d.o.o., SamoborISBN 953-184-075-X
