Prof. Juraj Baldani
IZLOŽBA PETORICE U GALERIJI FER U ZAGREBU

Ispreplitanje manifestacija uma i osjećaja pridonosi od iskona razvoju civilizacijske i kulturne baštine Čovječanstva. Izrastajući i nadgrađujući se u paralitetu tek se u pojedinim epohama ponešto više ili manje približavaju ili razdvajaju da bi ipak u sveobuhvatnosti svojih tijekova postigli bogata sazvučja. U našem vremenu brzi razvoj tehničkih znanosti našao je svoj adekvatan odraz i u naglim izmjenama umjetničke kreativnosti. Međutim, došlo je i do određenih izravnih interakcija u kojima je iznašašće u jednom segmentu pridonijelo unapređenju drugoga. Jedna od tih inovacija je i otkriće računala koje je omogućilo da informacija o događajima i postignućima munjevitom brzinom dopre u sve krajeve našeg planeta. U odnosu na umjetnost, i to posebno likovnu, pridonijela je da ona iz intimnih prostora ateljea te galerijskih prostora, posredstvom računala na njegovim zaslonima postane pristupačna svim zainteresiranim ma na kojoj se geografskoj lokaciji nalazili. Umjetnici u Hrvatskoj postupno se uključuju u taj vid prezentiranja svojih ostvarenja, a i izložba koju upravo priređuje Galerija FER-a u Zagrebu, prilog je popularizaciji takvog načina komunikacije između likovnih umjetnika te ljubitelja i konzumenata slika, skulptura, crteža i objekata primijenjene umjetnosti.

Galerija je za inauguracionu izložbu odabrala petoricu umjetnika različitih likovnih rukopisa i izražajanih opredjeljenja koje zapravo jedino spaja entuzijazam i privrženost oblicima i bojama.

Jedini kipar među njima je Ante Knežević iz Rijeke koji je nastavljač bogate tradicije hrvatskih kamenara. Ljudske i životinjske likove shvaća kao sintezu tijela i duha te ih oblikuje kao kompaktne blokove u kojima individualitet viđenog pretvara u pojmovnost. Bjelinu kamena obrađuje naizmjenično rustičnim i nježnim udarcima dlijeta aktivirajući pri tom emotivne titraje volumena.

Marija Barun izdvaja se od ostalih slikara po svom konceptu opredjeljenja za apstakciju. Ponesena maštanjima o Svemiru ona pretpostavlja srazove i bljeskove nebeskih tijela u njihovim zagonetnim putanjama. Bliska enformelu oblike gradi pastoznim namazima žestokih boja vješto usklađujući odnose teških masa s beskrajem prostora.

Najpoetskije raspoloženje izvire iz slika Gordane Stanković čija ulja na platnu prikazuju gotovo arkadijske krajolike. Ona je izuzetan kolorist koji se koristi mnogoznačnim vrijednostima ali zna naći punu mjeru harmonije. Njezina platna, puna optimističkih ozračja, ujedno iskazuju ugođaje slikanih predjela. Potez joj je slobodan i lepršav što kompozicijama daje unutrašnju dinamiku.

Potvrđujući se u tehnici akvarela Jadranka Štajduhar svoje vizije preinačuje u izvjesna psihološka raspoloženja. Sklona je užem registru boja ali zato posebnu pozornost poklanja svjetlu. Te odnose u pojedinim partijama gotovo sukobljava da bi u drugoj situaciji njihovo pretapanje pretvorila u zvučni sklad. Prikazani pejsaži, iako realistički, po dojmu koji isijavaju čine se pokazateljima imaginarnih promišljaja.

Majstor pastela Mario Tomas izborom svojih krajolika ukazuje na neograničene mogućnosti vladanja prostorom, vještinu komponiranja uočenih objekata i perfekciju izraza. Ta tehnika, koja zahtjeva shvaćanja ne samo cjeline već i svakog pojedinog prašnog zrnca krede, kroz ovog svog zastupnika našla je gotovo neponovljivog interpreta. Isto je potrebno konstatirati i za njegove crteže ugljenom koje izrađuje brzinom svjetskog rekorda.

Izložba petorice umjetnika u Galeriji FER koja će u svom sažetku biti prenijeta i na stanice Interneta, govori o pet individualnosti, pet izraza i pet pogleda na svijet te ukazuje na to da i mnogoznačnost, ako je iskrena, nalazi svoj puni sklad.