| Uobičajeno je da se kao ekstremni polovi ljudske djelatnosti smatraju racionalna egzaktnost nasuprot emotivnoj maštovitosti. Ipak, praksa ukazuje da su stupnjevanja i pretapanja među njima daleko blaža i prirodnija, te da do ispreplitanja dolazi u mnoštvu nepredvidivih varijanti. U slučaju izložbe, koja je dar nastavnika jedne znastvene ustanove njihovim kolegama i studentima, radi se o pokušaju otkrivanja novih potencijala pojedinaca kada uz osnovnu struku postoji još jedna stvar "najvažnija na svijetu". U konkretnom primjeru radi se o slikarstvu, ljubavi prema umjetnosti i želji za oblikovanjem vlastitih doživljaja u vizulne predodžbe. Educirani spoznajama i saznanjima o općoj kulturi oni nalaze uzore i primjere u postojećoj likovnoj produkciji prošlosti i suvremenosti, te je prilagođuju vlastitim psihičkim afinitetima, kao i uočenim artificijelnim vještinama. Na tim temeljima izrastaju pojedini opusi različita obima ali se istovremeno i formiraju specifični odnosi prema temama i motivima, kao i rukopisi u smislu izražajnosti. |
| Nasuprot profesionalnim umjetnicima sputanim imperativom hoda s vremenom, prilagođavanja zahtjevima publike i naporom za stjecanje samosvojstvenosti, slobodni likovni interpretatori polaze od unutarnjeg nagona i spontanog impulsa te svoja ostvarenja grade u sferama neograničenosti. S tih pozicija artikuliraju se sadržaji i scene kao iskazi izvornosti i iskrenosti, potrebe i zadovoljstva. Promatrajući prezentirane radove u tom svjetlu shvatit ćemo napore znastvenika da progovore kao umjetnici, da nepromjenjive formule zamijene lepršavim fantazijama, te da "Damoklov mač greške" izbjegnu zagonetnom igrom oblika i boja. Oslobađajući se kanona jedne struke čiji istraživački napori imaju programirani slijed, oni prelaze u novu kreativnu dimenziju gdje neobavezno bilježe svoje misli i osjećanja, zapravo intimne zabilješke kroz koje emitiraju nove poruke o svijetu koji je stvaran ali i imaginaran, pretvoren u subjektivnu opservaciju. |
| Petorica autora predstavljaju se s pet individualnih vizija. |
| Zaokupljenost ljudskim tijelom dominantna je kod Stjepana Bogdana. Kada oblikuje akt težište stavlja na pozu modela koja je razvedena te sugerira pokret i bez detaljiziranja anatomskih detalja. Pozadine rađene monokromno koristi u liku balerine čiji bijeli lik izranja iz tame, te portretu žene na zelenoj pozadini. Kod pejsaža teži također eliminaciji detalja da bi naglasio prostornost. |
| Privrženost krajoliku karakteristika je slikartstva Marijana Đureka. Odnos prema viđenom usredotočen je prema realističnom izrazu koji u nekim situacijama dodiruje i granična područja hiperrealiteta. Ipak, te težnje ga ne sputavaju da viđene predjele obogati osebujnim atmosferama kao što je "Smiraj" na jezeru, vinograd pod Okićem, lokvanji na Jarunu ili kristali inja na granama stabala. Topline njegovih ugođaja markiraju harmonički koloristički titraji kao i diskretni luministički bljeskovi. |
| Kao izraziti portretista javlja se Petar Javor. Iako je njegova početna težnja u izražavanju prepoznatljivosti, ona se postupno gubi da bi ustupila mjesto psihološkim karakterizacijama. Taj je postupak najvidljiviji u liku starca s bradom gdje opisna crta i minimum boje dostaju za odgonetavanje osobenosti portretiranog. Sličnih su atributa autoportret, portret Danila Blanuše, kao i portret žene gdje dolazi do izražaja i boja. Autor se predstavlja i s pejsažom nadrealnog predjela s naglašenim strukturama u izradi. |
| Krajolike i arhitekturu primorskih krajeva veoma je uvjerljivo interpretirao Vladimir Muljević. Njegovi crteži flomasterom suptilne su zabilješke promatranja mora, obala i raslinja na njima. Jednostavni crtež i živ kolorit čine te ambijente prisnima, toplima i privlačnima. Dok je kod pejsaža artikulacija prostora uvjerljiva, pri izradi pojedinih zdanja ili sklopova te mandrača s čamcima javlja se element simpatičnog naiviteta u kojem se zbiljske aglomeracije pretvaraju u vedro razigrano tkivo primorskih naselja. |
| Zanimljivo je stilsko opredjeljenje za koje se odlučio Slobodan Ribarić. On je naime usvojio tehniku francuskih neoimpresionista nazvanu pointilizam., odnosno slikanje točkicama, ali ga je prilagodio svom rukopisu koji bi mogli označiti kao "rustični poentilizam" s obzirom na slikanje više granulama nego točkicama. Uz predstavu čempresa u neidentificiranom prostoru, ostvario je i dvije zanimljive kompozicije simboličkih intencija. To su "Drvo života" i fragmenti sata na slici "Vrijeme je stalo u ljubičastom" u kojima se uz slikarske sklonosti predstavlja i određenim sadržajnim meditacijama. |
| Izložba petorice nastavnika FER-a,
druga je u nizu nedavno osnovane i otvorene Galerije FER-a unutar prostora
istog fakulteta. Predstavljeni slikari koji, osim Marijana Đureka, svoje
radove po prvi puta pokazuju u javnosti odlučili su se na taj korak kako
bi pokazali da u svakom čovjeku ma kojom se strukom bavio i ma koje zvanje
obnašao, živi i dio bića koje teži estetskim vrijednostima ali tek kod
malog broja izbija na površinu "usputnim" bavljenjem pjesništvom, odnosno
literaturom, glazbom u smislu interpretacije ali i kompozicije, te likovnim
umjetnostima, a posebno slikarstvom. Taj "hrabri iskorak" u javnost bit
će nagrađen ako njihovi radovi u sredini u kojoj rade nađu svoj odjek i
svoje poklonike. Oni su to sigurno zaslužili!
Juraj Baldani, prof. |