Prof. Juraj Baldani, likovni kritičar
Izložba "Djelatnici FER-u za Božić 1999."
Inicijativa za okupljanje nastavnika Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu koji se u svoje slobodno vrijeme bave likovnim oblikovanjem, potkraj prošle godine urodila je skupnom izložbom. Iznenađenje je bilo dvostruko jer se pokazalo da jedna stroga naučna disciplina ne zatomljuje emotivne porive pojedinaca, ali i to da među izlagačima ima i neospornih umjetničkih talenata. Svaki od njih pronalazio je i cizelirao svoj subjektivni izraz i promišljao sadržaje koji ga adekvatno prate. Gotovo da nije bilo tema i motiva koji nisu našli odjeka u njihovim ostvarenjima. Bila je to ujedno i poticajna izložba za ostale poklonike likovnog stvaralaštva da izađu iz intimnih okvira i svoj rad prikažu javno. O tome svjedoči izložba koja se upravo otvara. Petorici lanjskih izlagača pridružilo se je četvero novih: Marina Car, Sven Lončarić, Ante Marušić i Branka Zovko-Cihlar, te svojim ostvarenjima ukazali da ljubav prema umjetnosti zna kod nadarenih prerasti i u zrelo oblikovanje estetskog doživljaja. Njihove slike najrječitije iskazuju taj likovni naboj i meditativno-psihološko usmjerenje.
Stjepan Bogdan ostao je vjeran svojim motivima: ženskim aktovima i vedutama gradova. Crtež ležeće kupačice koncipiran je blagim crtama i inzistiranjem na oblinama te odaje smirenost i opuštenost modela. Druga dva akta međutim zadiru donekle u prostore nadrealnog jer su im glave zamijenjene zmijskima što dozvoljava širok dijapazon asocijacija. Pogled na grad Pulu otkriva senzibilnog crtača koji objektivni svijet zna ispuniti zapisima intime.
Gotovo oprečan pristup drugom istarskom gradu Rovinju ima Marina Car. Ona koristi tamne zagasite boje u gotovo pastoznim namazima, koji otkrivaju sklonost prema strukturama. I druge slike s urbanim temama i popratnim raslinjem, posebno ona Franjevačkog samostana, svjedoče o autoričinom definiranom rukopisu u kojem ima rustičnosti ali i sugestivnosti, oporosti ali i iskrenosti, pronicavosti ali i mašte. Stječe se dojam da ne progovara samo o viđenom već i o slojevima povijesti na kojima izrasta opservacija.
Vrstan pejsažist Marijan Đurek i ovom prilikom izlaže u tehnici suhog pastela motiv šoltanskog zaljeva i zimsku idilu. Kompozicijski on svoj krajolik gradi na respektabilnom odstojanju ali istovremeno ne odustaje da u svemu sagledanom pronađe i one detalje koji slici daju čar lokalnog i atmosferu autohtonog. Prikazao je i kompozicije cvjetnih aranžmana i u suhom pastelu ali i u ulju na platnu, gdje je posebno vidljiva njegova sklonost prema hiperrealističnoj koncepciji, što se već naziralo u pejsažima samo što je ovdje daleko veća uloga boja, njezina šarenila, ali i harmonije.
Kao slikar dvojnog koncepta predstavio se Petar Javor. Kao portretist psiholoških stanja i ovaj put je prikazao impresivan ženski lik, a kao poklonik krajobraza odlučio se za primorski motiv s mandračem rađen u maniri ekspresije. Ipak, pravo iznenađenje su njegove apstraktne kompozicije zajedničkog nazivnika "teorija relativiteta" u kojima se otkriva kao mislilac koji nastoji svojim promišljanjima naći adekvatnu dimenziju u likovnom oblikovanju. Tu je posebno značajan koloristički vrtlog imena "Kozmološko jaje" te imaginarna spirala paralelnih svjetova. Uz sadržaje koji traže objašnjenja otkriva se i naglašena istančanost prema kolorističkim sklopovima i oblikovnim formulacijama.
Da se u jedinstvenoj temi mogu pronaći beskrajne inačice pokazuje slikarstvo Svena Lončarića s motivima riba. Rađene u tehnici ulja na platnu te slike, govoreći o podmorskom svijetu; kroz oblike riba različito modeliranih i ukomponiranih u uvijek nove ambijente, govore zapravo o jednom ekskluzivnom animalnom svijetu u čije tajne slikar zalazi emocijama i kistom. Odabir boja, njihov tretman snažnim slobodnim potezima, kao i inzistiranje na strukturi, pokazatelji su rafiniranog slikarskog nerva koji kroz naoko nevažnu temu iskazuje tjeskobu univerzalnog.
Poklonik urbanih sredina Ante Marušić govori, u nizu malih formata, o intimi Dubrovnika. Njegovi akvarelirani crteži kao da su mozaik ulica, trgova, pojedinih zdanja, vizura i detalja što u općem sklopu stvaraju subjektivnu sliku grada u kojem treba zaći i u zabite "kantune" da bi se otkrila njegova duša. Autor je vješti crtač čija linija daje okosnicu i statičku stabilnost predodžbe. U taj splet poteza on unosi blage mrlje boja koje oživljavaju tkivo grada i svjedoče o trenutku nastajanja, ali i o slikarevu doživljaju koji se neskriveno ugrađuje u kompozicije.
Doajen nastavnika-slikara Vladimir Muljević i ovom se prilikom odlučio za jedinstvenu kolekciju sakralne arhitekture rađene tehnikom flomastera. Tragajući za rakursima koji iznenađuju otkrivao je pristupačnost onome što se obično smatra zagonetnim ili mističnim. Na njegovim kolorističkim crtežima rađenim ležernim potezima otkriva se spontanost i iskrenost formulacije, ali i obuzetost i osjećajna uživljenost s objektom promatranja. Dozvoljavajući određene pomake od realiteta on ne gubi dokumentarnost, ali ugrađuje subjektivnu projekciju. Zato su to slike koje djeluju kao spomenici tvarnog na razmeđi prema duhovnom.
I Slobodan Ribarić jedan je od onih slikara koji u fantazmagorijama nalazi uporišta svojim onirističkim skladbama. Gusti namazi boja, njihovi kontrasti i srazovi što ih izazivaju, kao da su predtekst sadržajima koje treba tek odgonetnuti. Njegovo "sunce" je blještavo i zasljepljujuće, veličanstveno ali i zastrašujuće. Tu su i mreže velikih rupa čija zamišljena funkcija izaziva strah i upit u kakav su se lov uputile. Hvataju li sunce? Bezbroj pitanja, a odgovor tek jedan. To su slike iznikle iz psihe suvremenog čovjeka opterećena nesigurnošću trajanja i neizvjesnošću perspektive. Slikar je svoja proživljavanja likovno opravdao, a drugi odgovori doći će neznano kada i nepoznato od kuda.
Ove se godine među izlagačima pojavila i autorica što bi je suvremeni klasifikatori svrstali među "primijenjene umjetnike". Branka Zovko-Cihlar nudi na uvid kolekciju oslikanog stakla i porculana. Podloga su boce različitih oblika kao i porculanski tanjuri. Očito je da je vezanost za etnografski znak prevagnula u oslikvanju tih predmeta. Srce, svijeće, određeni ornamentalni nizovi kao i slova s naznakom sadržaja, poticaj su da se iz tradicionalnog folklornog blaga prijeđe u primijenjeni odnos prema stvarima svakodnevne upotrebe. Takva se rješenja već nalaze u privatnim zbirkama profinjenih likovnih sakupljača a iz njih se nude gostima pića i poneko jelo za prezalogajiti. Shvatimo napore autorice kao potrebu da svakodnevno pružimo predodžbu estetskog, a profanom damo ipak dignitet uvažavanja.
Devet misli, devet osjećaja, devet rukopisa i devet sadržaja. To je bilanca ovogodišnje druge po redu izložbe sada pod nazivom "Djelatnici FER-u za Božić 1999." Iako se svi ti pokazatelji u određenim momentima sinhronog ponavljaju, oni su uvijek iskazani u subjektivnoj varijanti i ne narušavaju autentičnost i posebnost svakog od autora. U rasponu od zaljubljenika u prirodu i urbane sklopove, preko ljudskih i životinjskih figura, do meditativnih i psiholoških projekcija kroz apstraktni koncept - djelovanje ovih slikara nosi značajke samosvojnosti i težnje za iskazom istine koja od iskona traje kao nezaustavljivi pokretač napretka.
Njihovi su radovi opet pred provjerom javnosti čiji je pravorijek uvijek presudan.
Prepuštamo ih Vašim očima s uvjerenjem da će svaka od izloženih slika naći sebi srodnu dušu.
prof. Juraj Baldani
