| Izvaci iz likovnih kritika
... Crteži Ž. H. potječu iz ranih pariških
godina 1930.-31. Zahvaljujući ponajprije, suverenom crtežu, Željku je Hegedušiću
samo jednom uspjelo - drugima ni jednom - da naslika duhovitu vedutu bez
pomoći anegdotičkog scenarija; bez figura. Štoviše, Parobrodarska ulica
kruna je purizma, koji je u Zemlji bio latentan ali je, s ovom iznimkom,
ostao nerealiziran ...
... Prve izrazito nadrealističke zabilješke
(crteži) Ž. H. potječu iz ranih posljeratnih godina. Godine 1953.-54. pojavljuju
se čvorovi slomljenih kostiju, vilica, krhotina stvari, dramatski zagrljaji
svačega istaknuti grubim kontrastiranjem svjetla i sjene (litografska kreda).
Tokom kasnijeg razvoja javljaju se scene simultanih prizora: detalj je
čišći i čitkiji ...
Igor Zidić, 1967.
... Umjetničko djelo Ž. H. predstavlja,
bez sumnje, jedan od najapartnijih slikarskih opusa u našem novijem likovnom
stvaralaštvu. Odlučno protiv svake konvencije u formalno-likovnom i tehnološkom
aspektu, ovo je slikarstvo nastajalo u potpunoj, gotovo anarhoidnoj slobodi
kao neka čudesna, tjeskobna i sardonička igra. Stvarno gotovo isključivo
po principu slobodnih asocijacija, uključujući tu često i automatizam likovnog
zapisa ono predstavlja bez sumnje jedan od najautentičnijih nadrealističkih
opusa u nas...
Antun Travirko, 1981.
... Može se slobodno ustvrditi da
je svaka Hegedušićeva slika, svaki pa i najmanji crtački kroki posljedica
stanovitog izazova, pokušaj da se kreativnio izrazi racionalno usvojena
ili intuitivno naslućena činjenica. Tako je (posebno) bilo za "zemljaških"
dana, nastavilo se na manjem broju sačuvanih crteža iz rata, poslijeratnoj
grafičkoj produkciji, pa sve do naših dana. Čini se, zapravo, da je čitav
Hegedušićev opus jedna vrsta neposredne prerade saznanja i osjećaja koji
nastaju kod stvaraoca izuzetno izoštrene spoznaje i senzibiliteta ...
Marijan Špoljar, 1987
.
... Hegedušićevo slikarstvo moguće je povezati,
iako ono time nije do kraja objašnjeno, sa dva pojma: impulsom i imaginacijom.
Sve viđeno i doživljeno on upija da bi prinudio svoju umjetnost na djelovanje.
I crtežom koji je najčešće diskurzivan (koji se karikiranjem i kadikad
uspinje do ironičnosti!), i bojom Hegedušić svoja saznanja i osjećanja
osvjetljava na primjereni način. Hegedušićev sustav simbola nije manje
važan od vatrometa njegovih boja. Jer znakovi, od onih jedva vidljivih
kurzivnih, do velikih i impresivnih gesta, jesu jednakovrijedan medij njegova
razmijevanja i tumačenja svijeta ...
Vladimir Maleković, 1987.
... Jednom, kada će se taj kompleks
ZEMLJE revalorizirati, mislim da će ova revalorizacija obuhvatiti, između
ostalog, i tu Željkovu zemljašku participaciju očito do danas sasvim zapostavljenu.
Zaključak treba prepustiti povjesničarima, ali je sigurno da su neka Željkova
zemljaška djela bila "preuranjena" ne samo u ZEMLJI, već i u slikarstvu
između dva rata. Danas je očito da su Željkova zemljaška djela anticipirala
neke kasnije pojave u našem posljeratnom slikarstvu, prvenstveno u smiono
koncipiranom prostoru i sa svojim iznenađujućim purizmom ...
Josip Depolo, 1987.
|
... Ž. H. jedna je od najznačajnijih figura
recentnog hrvatskog slikarstva dvadesetog stoljeća. Slikar koji prelijeva
intuitivno u misaono, fino crtaštvo u furioznu geometričnost, prividnu
mirnoću mrlje sukobljuje i pomiruje s iznenadnom dijagonalom ili vertikalom...
Branislav Glumac, 1993.
... Već u početku svoga rada H. ostvaruje
individualan i koherentan izraz. Svoju lik. poetiku formirao u Parizu,
u dodiru s purizmom (A.Ozenfant) i metafizičko-nadrealističkim slikarstvom
(J.Lurçat). Njegov je izraz zasnovan na čistoj, svijetloj boji i sumarnom
crtežu, plošnim oblicima u slobodno geometriziranom prostoru. Slika vedute
provincijskih gradića i vlastiti život viđen sa stajališta angažirana umjetnika
... Krajem četvrtog desetljeća priklanja se vladajućoj kolorističkoj modelaciji,
poštovanju predmetne realnosti i neutralnim motivima ...
Od pedesetih godina počinje se služiti
grafičkim i kombiniranim crtačkim tehnikama. Vizija i koncepcija su nadrealističkoga
podrijetla, a manifestiraju se ludički ili u širokom rasponu doživlja od
tragičnoga do lirskoga ...
Zdenko Tonković,
1995.
... Smisao za bizarno, za neobične
detalje koji se pojave tko zna otkuda, afirmirat će se negdje početkom
pedesetih godina kada se nadrealističko na njegovim crtežima, grafikama
i slikama pojavljuje kao već jasno profilirani izrazni postupak. A taj
postupak još više je dao prostora za njegov ljudski angažman, za njegova
strahovanja od atomskog rata i drugih kataklizmi do onih posebno naših
nacionalnih ugroženosti od velikosrpstva koje su ga toliko zaokupljale
u dane političkih gibanja nazvanih hrvatskim proljećem. Premda je danas
njegovo slikarstvo bliže no ikada prostorima apstraktnoga, ipak u njegovim
slikama prepoznajemo vrlo čitko stanja, misli i posebice emocije koje nam
Željko Hegedušić preko svojih radova priopćava...
Tomislav Lalin,
1997.
... Raspon Hegedušićeva interesa
vrlo je širok i tematski osebujan, motiviran najčešće aktualnim temama
vremena. Mogućnost atomske katastrofe i ugroženost biološkog i prirodnog
kontinuiteta svijeta također nalaze svoj izraz u njegovom djelu. Litografijom
U šumi, 1959., indicira narušenu prisnost čovjeka i prirodne sredine, u
Atomskoj gljivi, 1959., sve je usredotočeno na rastresiti oblak u kojem
se aktiviraju procesi univerzalnog mehanizma destrukcije, poprimajući apokaliptičan
prizvuk ...
Mladenka Šolman,
1998.
... Fascinantno je da Hegedušić
usprkos godina vrijednih svakog poštovanja i velikog opusa (sedam desetljeća
stvaranja) ne pokazuje ni malo zamora, niti u naboju djela, ni sposobnosti
u dijagnosticiranju stanja koja ga kao umjetnika i čovjeka moralne vertikale
intrigiraju. Motiv, temu, svodi na bitno, na neki način do znaka, da bi
ih u tijeku nastajanja slike razvio u sraz i sklad oblika, dijaloge formi,
unošenje simboličkog (ponekad s približavanjem enigmatskom) koje omogućavaju
različite razine interpretacije ...
Stanko Špoljarić,
1999.
... Željko je slikar na svoju! Mislio
je drukčije od ostalih i slikao različito od drugih. Odmicao se kako bi
zaskočio vrijeme. Primicao misli kao smislu duše! I tko može Željku uzeti
za zlo da sve čita na drugi način, slaže i spaja na više razina, sretan
kad mu za rukom pođe da sliku iznese iz nigdine. Stvarnosti, privida i
kaosa. Otme čudesnu ljepotu, zavlada privlačnom beskonačnošću ...
Darko Schneider,
1999.
|
