Slikanjem odnosno s crtanjem započeo sam vrlo rano, još u osnovnoj školi kada mi prve radove objavljuju sarajevske "Male novine". U prvom srednje crtam karikature za športsku stranu sisačkog tjednika "Jedinstvo". Prve prave poduke iz crtanja i slikarstva dobivam od prof. Želimira Janeša (mog ujaka) kroz likovnu radionicu u Pionirskom domu u Sisku. Istodobno bio sam član kino sekcije u istoj ustanovi dok joj je na čelu bio gosp. Cotić. S kratkim filmovima na 8 mm sudjelovali smo na festivalu u Pitomači, a jedini sam prošao osnove filmske montaže kroz filmsku radionicu u Pionirskim gradu u Zagrebu.

Od 1964. sve više pokazujem sklonost likovnom izričaju tada još uvijek u crtačkoj tehnici tuša. Do odlaska u Kutinu (1978.) okušao sam se u  tehnici ulja na platnu i lesonitu. Do konca 80-ih uglavnom sam koristio te dvije slikarske tehnike.  Početkom 90-ih počinjem koristiti suhi pastel kojeg brzo usvajam i od tada mi je to najčešća tehnika slikanja. U međuvremenu okušao sam se i u akrilu kao bržoj i jednostavnijoj tehnici od ulja. 

U Kutini pristupam likovnoj Sekciji Ina Petrokemije i s njom ostvarujem prve skupne izložbe u gradovima gdje je Ina  imala svoje pogone. Od 1986. sudjelujem na likovnim natječajima ININIH likovnih stvaralaca, a nekako istovremeno uključujem se u Republičke smotre koje je organizirao Sabor za kulturu RH.

Od 1988. postajem voditelj navedene sekcije i organiziram nove skupne izložbe. 1991. ulazim  u UO Matice hrvatske Kutina sa zaduženjem za rad likovnog odjela.  Iste godine u suradnji s novoizabranom vlašću u Kutini pokrećam akciju uređenja gradskih fasada oslikavanjem murala i reklama. 5-6 godina kasnije ugledni kutinski publicist Dragutin Pasarić nazvao me "uvaženi kulturni djelatnik Kutine". Tih godina likovno sam opremio nekoliko knjiga u izdanju Matice hrvatske i Muzeja Moslavine. Već tada sam za sobom imao desetke  ocrtanih panoa za filmske i športske priredbe u Kutini.

Usporedo s izložbama kojih sam do sada imao 38 (do konca 2001.) sudjelovao sam na brojnim likovnim kolonijama u Hrvatskoj i susjednoj Mađarskoj. 

1993. godine imao sam veliku čast biti predsjednikom ocjenjivačkog suda za izbor likovnih radova godine učenika kutinskih osnovnih škola. 

Prvih ratnih godina na svakoj samostalnoj izložbi uveo sam praksu da novac od prve prodane slike poklonim u humanitarne svrhe (rodbini pok. branitelja,  Dječjem vrtiću ili za pomoć u organizaciji prve likovne kolonije u Lonjskom polju). Bio sam pokretač prvih likovnih kolonija u Repušnici i  Lonjskom polju,  te aukcije za HVIDR-u Kutina. 1999. prema mojoj ideji uređen je gradski park u Božićnom ozračju.

Kao dizajner u Petrokemiji Kutina izradio sam niz rješenja znakova i etiketa. Najveći uspjeh na tom polju je 1. nagrada za vinsku etiketu vina "Blaž". Članovi ocjenjivačkog suda bili su ak. slikari M. Šutej i I. Milat. 2001. godine, osmislio sam službeni znak 8. svjetskog natjecanja u ribolovu za žene održanom u Kutini tijekom kolovoza. Znak je objavljen u nekim europskim časopisima za ribolov na naslovnoj stranici.

Tijekom 90-ih ilustrirao sam prednje stranice Moslavačkog lista uz prigodne blagdane. Velik broj slika objavljen mi je u raznim knjigama - monografijama i časopisima.

2000. godine odlukom INE korištena je moja slika "Hommage V. Becić" za potrebe izrade plakata za mjesec zaštite od požara, koji je bio izvješen na svim ININIM benzinskim crpkama u zemlji.

Za moj likovni rad Stanko Špoljarić, kustos Umjetničkog paviljona u Zagrebu na izložbi u galeriji "Crosco" u Zagrebu uvrstio me u red suvremenih hrvatskih pejzažista, povjesničar umjetnosti Mladen Mitar iz Kutine povodom moje izložbe u Galeriji Muzeja Moslavine čiji je on kustos, izjavio je za novine: "Šiško je najpoznatiji kutinski slikar neprofesionalac (ima ih u Kutini oko 20). Njegovo slikarstvo najviša je razina likovnog stvaralaštva u Kutini što se tiče pejzažnog slikarstva".

Posebna čast mi je data objavom moje slike s portretom Milke Trnine na pozivnici-katalogu HNK za Operu "Tosca" 1998. godine. Isti portret objavljen je u godišnjem izdanju Vijesti muzealaca i konzervatora u izdanju hrv. Muzejskog društva.
Član sam likovnih udruga iz Zagreba (KUD "INA"), Siska "SULIKUM" i Popovače "Moslavački krug".

Kolekcionar sam ploča i CD-a (glazbenih). Imam ih oko 1000. Sakupljao sam poštanske marke, a u posljednje vrijeme i Deutsche Marke (sada Eure).

...igra je najveća privilegija koju umjetnici imaju nad ostalim svijetom. I kad fizički ostare, igraju se poput djece. Dolaze mi u misli riječi prijatelja Branka Čačića: Da se sve glavne impresije koje formiraju i odrede smjer življenja dese do osme godine života. Iz svog iskustva znam da me slike iz djetinjstva vode cijeli život. Mogu još dodati da se Šiškovo stvaralaštvo pridružuje onim autorima koji opisuju ljepote svog kraja. A kraj je to prekrasan. Osjetio je on da su sve ove magle, rosne livade, srebrne, mrazom okićene, nastavak naše duše. Pejzaž je ovaj dio nas i mi smo dio njega. Tu se je desilo sve što mi jesmo.

...gotovo na svakoj slici Šiško traga za svjetlošću. Premda isto sunce daruje svjetlost Moslavini i Dalmaciji, slikar svojim istančanim senzibilitetom ukazuje na suptilne razlike koje čini krajolik. Slika Samostan na Ugljanu plod je najzrelije likovne opservacije u duhu hrvatskog slikarskog intizmizma J. Miše. U kompoziciji Vrata raja iznenađuje dubokom perspektivom i gotovo apstraktnom plohom zida koja zaranja u magličasto, nježno, kolorističko bogatstvo. Na kraju ovog izbora djela izdvaja se Mostić po širokim i ekspresivnim potezima snažnog kolorita i neposredne slikarske intuicije...

...za razliku od slikara koji rade u tehnikama ulja, akvarela i tuša, Šiško slika jednom od najtežih slikarskih disciplina - pastelom. Papir na kojem slika služi mu ujedno kao i paleta na kojem je njegov nerv u stalnom pokretu. On zapravo crtački stvara bojama onu leonardovsku kolorističku izmaglicu iz koje se tek naziru predmeti. A predmet, kao početnu impresiju koja zaokuplja njegov senzibilitet, maštu i talent, mnogi ljudi možda i ne vide. Mogli bi se reći da je Šiško majstor pastela, a po svom traganju, nervu i intezinitetu izdiže se između svih koji se u Kutini i Moslavini neprofesionalno bave likovnom umjetnošću. 

...teško bi bilo za očekivati da Šiško može napustiti svoju slikarsku, (i životnu) postojbinu koja mu je tematska neophodnost, no i nije zatvoren u isključivost. Kao što s mnogo radosti donosi neslikarskom oku čudesnost kroz svoju začudnost Moslavine, tako prepoznaje i stijenje i zdanja, mediteransko drveće drugog dijela Lijepe naše. Šiško je osvojio pejzaž i osvojio slikarstvo, tradicionalnim promišljanjem tvorbi osvojio je svoj umjetnnički prostor, kojim se s razlogom uključuje u zanimljive tumače pejzaža u Hrvatskoj. Konstantnost vrijednosnih dosega zalog je budućnosti njegove slike u kojoj doživljaj postaje događaj.

... Matoševski ili Peićevski stav o mekoći posavskog krajolika Šiško potkrepljuje pastelom. Slikom Lonja konkretizirao je riječni predio, a nesputanošću poteza i suptilnim gradacijama oker-žutog, narančastog te u manjoj mjeri zelenog i plavog kolorita dočarao je izimno jaki ugođaj na obali ove rijeke. Na slici Potočić sunčana je strana kanjona što u detalju oživljuje boju, a manje zeleni no zagorski, na svojem svijetlo-zemljanom koloritu dojmljivi su brežujci Moslavine...