---

Rođena je 10.05.1964. u Zagrebu. Završila je Školu primjenjenih umjetnosti u Zagrebu i nakon toga se upisala na Akademiju likovnih umjetnosti na kojoj je diplomirala u klasi prof. M. Šuteja. U međuvremenu je živjela oko dvije godine u Francuskoj, u Parizu. Povratak u Zagreb značio je početak intenzivnog slikanja. Ozbiljno počinje izlagati 1986. Tada je izložila svoj rad na 17. Salonu mladih u Zagrebu. Bila je uključena u Slikare memorije koji su izlagali po cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Istovremeno je shvatila i da se sa svojim slikama može i društveno angažirati. Slijedi 18. Salon mladih, brojne skupne i samostalne izložbe po cijeloj Hrvatskoj, bivšoj Jugoslaviji i dobrom dijelu svijeta. Dobitnica je nekoliko nagrada i priznanja. Tada radi cikluse slika o šišmišima te raznim uporabnim predmetima (šparetima, kišobranima, šivaćim mašinama i sl.). Postaje poznata širem gledateljstvu po svom ciklusu o psima. Nakon toga slijedi Jesus Face Superstar. Tehnika slikanja je uglavnom ulje i zlatni listići po specijalnom papiru. Predzadnji ciklus slika je posvećen moru, mornarima, brodovima i Dubrovniku. To su slike koje je radila na papiru i po prvi puta na posebno sušenom drvu, u ulju sa zlatnim listićima što im je dalo pomalo arhaičan izgled nalik na ikone. Ovaj ciklus slika obišao je cijelu Hrvatsku. Bio je u Zagrebu, Osijeku, Virovitici, Karlovcu, Delnicama, Lovranu, Opatiji, Rabu, Pagu, Betini, Splitu, ponovno u Zagrebu i konačno u Dubrovniku gdje završava s tim ciklusom i počinje novim "Začudni dodiri ruku". Izložbom "Svih pet prstiju" predstavlja javnosti dio svog posljednjeg ciklusa. Sudjelovala je na desetak likovnih kolonija, oko 50 grupnih te 24 samostalne izložbe u zemlji i svijetu. Njezine slike mogu se vidjeti, osim u galerijama i na Web stranicama: www.inet.hr/~mplkusec/.

Adresa: Trnjanska c. 1 10000 Zagreb, Hrvatska Tel.: (+385 1) 6111 372 Tel.: (+385 91) 59 011 71

---

RENATA FACAN pl. KUŠEC - ciklus kompozicija: "Začudni dodiri ruku" Ruke su preteča govora. U njima se od iskona gnijezde misli i osjećaji što se razrastaju vremenom u rasponu od ljubavi gradnje do mržnje uništenja. One su radost poroditelja i žalost ukopnika. Sveprisutne dovoljne su same sebi, ali korisnije u dodirima sa živim bićima i tvarima koje ih okružuju. Najsenzibilniji i najuslužniji su dio tijela, njegova najrazvedenija ljepota. Plejadi umjetnika koji su tokom dugih stoljeća razvoja slikarstva i kiparstva znali uočiti i odati poštovanje rukama, upravo se pridružila i zagrebačka slikarica Renata Facan pl. Kušec. Taj svoj doživljaj ona je iskazala na poseban način. Ruke na njezinim slikama metaforički su znakovi situacija i stanja u kojima njihova posebna obilježja dolaze do punog izražaja. Pojavljuju se u punom realitetu nježnosti ali i oporosti da bi kroz fokus vlastitog postojanja transponirali dijelove prizora stvarnog života. Mikroskopsko promatranje detalja zapravo je imaginacija sveobuhvatnosti u kojoj jedinka progovara o općim sudbinskim zbivanjima. Težnja je slikarice da suptilnom modelacijom oblika i skučenim registrom gotovo monokromne boje, uraste u srž događanja rasterećenih izvanjskim uresima. Za nju je značajno da scena sugerira posljedice, a promatrača prenosi u dimenziju koja će razotkriti i ono prije, ali i nagovijestiti ono nadolazeće. U, po njoj oslikanim rukama, prepoznaju se milovanja, snaga stiska, blago doticanje, strast, onemoćalost, žudnja i niz drugih tjelesnih i duhovnih manifestacija. Sve te priče fiksirane su u jednoj točki čiji je izuzetan zadatak da postane tumačem nečeg univerzalnog. Ciklus "Začudni dodiri ruku" Renate Facan pl. Kušec upozorava da, u situaciji konfuznog pluralizma na našoj likovnoj sceni, postoje i umjetnici koji se svojim radom vezuju za životna iskustva u istinitom iskazu ne samo trijumfa radosti već i zlokobne tragike. Vraćanje realističkoj interpretaciji samo je potreba da se u kontekstu tradicionalnog ugrade nove spoznaje sadržajnog čije se komponente grade od suvremenog. Tisućama ruku oslikanih i modeliranih, a sačuvanih u spoznajama povijesti likovne umjetnosti, pridružuju nam se sada i nove iznikle iz drevne baštine ali osvjedočene kontroverzama tehnizirane civilizacije našeg nemirnog stoljeća. Ruke su nekada bile preteče govora, ali i sada kada se u svijetu govori tisućama jezika, one su još uvijek dominantne i začuđujuće u svom postojanju te neminovne u životu Čovjeka. Prof. Juraj Baldani

---

Lirski kadar Renate Facan nalikuje filmskom kadru: okvir prizora strogo je određen, a motiv - ruke - naslikan je s dubinskom oštrinom, u optici koja nije svojstvena ljudskom oku, nego fotografskoj ili kinematografskoj leći. To upućuje na predkoncepciju, artistički umišljaj ovog crtačkog eseja, a isti dojam potkrepljuje monokromatski nanos boje, smeđi, zemljani ton, kao sa crteža starih majstora, koji su put slikali nikad ne uznastojavši da doslovce oponašaju prirodu. Dvostruka pretkoncepcija - kadra i tonaliteta - u suprotnosti je sa subjektivnim planom njenog slikarskog kadra. Očito je to pogled žene koja slika, ali otuđen, podvrgnut dvostrukoj redakturi. Upućen na ruke i onim dijelovima tijela koji se mogu vidjeti u ogledalu - to je, dakle, subjektivni pogled, ali posve objektivno slikarski prezentiran, disciplinom rutiniranog crtača koji mnogo radi, stalno varirajući svoj prosede svjesno ograničen na jednostavnu premisu. To je forma, ali što je emocionalni sadržaj slika iz koje su tako nastale? Odvažujući se na učitavanje, rekao bih da dvostruko distanciranje od vlastitog, subjektivnog plana označava i proizvodi sjetni ton ove lirske minijature, pa meki obrisi intimističkih kadrova ruku koje se međusubno dodiruju te spajaju s dijelovima dječjeg tijela, pobuđuju prilično jak učinak na promatrača ako se u njih udubi. Danas je doista teško odaslati neku "poruku" ili posredovati neko "raspoloženje" ostane li umjetnik u okvirima figuracije, koja se smatra primjerenijom ilustraciji nego slikarskom eksperimentu, ali neme sumnje da je Renati uspjelo to lirsko pregnuće, iako je posegla za izražajnim sredstvom "nemodernim" poput rimovane strofe.  Denis Kuljiš

---

Izložene slike

 

Švelja , 22x33 cm, ulje

Boc,  boc iglicama, 29x24 cm, ulje

Čekanje, 29x24 cm, ulje

Dvije ruke, 64x100 cm, ulje

Na primjer, 25 x 30 cm, ulje

Muke moje, 28 x 32 cm, ulje

Molitva, 36x29 cm, ulje

Školarka, 23x30 cm, ulje

Male ruke, 30x28 cm, ulje

Zagrljaj ruke, 90x64 cm, ulje

Mala noga, 28x19 cm, ulje                                  Lijeva noga, 28x19 cm, ulje

Mali prst, 90x64 cm, ulje

Hommage G. Klimtu, 90 x 65, ulje

pl., 100 x 64 cm, ulje

Stara Mažuranićka, 90 x 64 cm, ulje

Zagrljaj BOSSA, 100 x 64 cm, ulje

Jedno jutro, 40x37 cm, ulje

Dodir bijele košulje, 60x49 cm, ulje

In flagranti, 100x64 cm, ulje

Jedno kasno poslijepodne, 40x37 cm, ulje

Utjeha kose, 30x38 cm, ulje

Old woman, 26 x 32 cm, ulje

---

Fotografija
Mario Hlača

Tisak kataloga
SWAN d.o.o., Samobor

ISBN 953-184-066-0 

---