---

IZVOR OREB rođen je 7. studenog 1946. g. u Veloj Luci na otoku Korčuli. Školu primijenjenih umjetnosti završio je u Splitu 1966. godine. Na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu diplomirao je 1968. g., a na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1972. g. Od 1973. g. do 1978. g. suradnik je Majstorske radionice prof. Frane Kršnića. Izlaže od 1967. g. u domovini i inozemstvu i do sada je imao više od 50 samostalnih izložbi. 1990. g.  objavljena je njegova knjiga dijalektalne poezije Lanterna na škoju. Godine 1995. izradio je spomenik fra Grgi Martiću, koji je postavljen u Posušju. 1999. g.  objavljena je njegova knjiga poezije I suza mi pade, te zajedno sa suprugom Emilijom Karlavaris knjiga komedija Vrag odni šalu. Mnoge su mu pjesme uglazbljene. Živi i radi u Zagrebu i u Veloj Luci na otoku Korčuli.

Tel.: (+385 1) 4817 118

Tel.: (+385 91) 7219 055

---

Nasuprot trendu drastičnih otklona od tradicije i isforsiranim težnjama prema inovacijama u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti - slikarski opus Izvora Oreba djeluje kao otok u čijim se prostorima morfološka evolucija odvija u suprotnom smjeru. Polazna točka, i doslovno je otok Korčula i umjetnikovo rodno mjesto Vela Luka - neizmjerna izvorišta inspiracija proisteklih iz višestoljetnih taloga etnološke i kulturološke baštine. S tih pozicija izrastajući iz lokalnog i nadgrađujući spoznaje u kontaktima s dostignućima univerzalnog, slikar je profilirao svoj stav nastojeći da hrvatskom marinizmu ugradi nove komponente svježih sagledanja tla iz kojeg je izrastao. Kod njega nije postojala dilema: odricanje dosadašnjeg i adoriranje novog. Nametnuo je opredjeljenje: poštovanje autohtonosti te njezine vrijednosti pridružiti globalizaciji u dostojnim omjerima.  Crteži i grafike te slike u tehnici ulja na platnu kao da imaju jedinstven motiv: krajolik mora i obala u čijim inačicama slikar pronalazi tipične, ali uvijek i izuzetno komponirane kadrove prizora na kojima dominiraju prirodne konfiguracije od bregovitih krivulja, do škrtih polja, ubavih naselja i pojedinih zdanja, od kamenih kućica pučkog graditeljstva, do gotovo minijaturnih urbanih aglomeracija. Prisutnost ribarskih i drugih brodica neizostavni je objekt, dok se ljudski lik rijetko pojavljuje i to u srazmjerno malim dimenzijama. Izvor Oreb izvaredan je majstor u artikulaciji prostora bilo da se radi o širokim panoramama ili pak maslinicima ili livadama rascvjetale lavande. Slikar je u svom pristupu motivu uvjereni realist čije sklonosti dodiruju, pa čak i prelaze, granice onoga što u likovnom jeziku nazivamo hiperrealizmom. S druge strane, posebno pri izradi ulja na platnu, on te svoje vizure kao da obavija kolorističkom i luminističkom koprenom sna. I tako odjednom ono što je bilo definirano prepoznatljivošću, prenaša se u dimenziju onirističkog. Posebni suptilitet u tom procesu pridan je korištenju boje od kojih najradije koristi ljubičastu, modru, smeđu i donekle žutu te ih gotovo deatomizira u upravo neshvatljive tonove i nijanse. U tom bogatstvu prijelaza posebno su začuđujuća ona na relaciji ljubičastog u bijelo i plavog u bijelo. Kao crtač Izvor Oreb iskazuje sklonost minucioznosti pa njegove građevine, raslinje, životinje, čamci i na kraju ljudi odišu poetskim realitetom jer uz vjernu predodžbu sugeriraju i određena stanja kako u samoj prirodi tako i u njezinim akterima. Njegovi pogledi ne zaustavljaju se na površini već prodiru duboko u srž postojanja, pa otuda i njihova vitalnost ali i duhovnost. Taj odnos prema temi još će više doći do izražaja kod ulja na platnu gdje priča o polju sadrži i podtekst o prijašnjim i budućim događanjima, scene iz naselja govore posredno i o zbivanjima unutar spleta kuća i odišu nekim fluidom postojanja, dok tek naznačene figure ljudi isijavaju skromnu prisutnost ali i upornost trajanja na negostoljubivim terenima kamenjaka i nesigurnim prostranstvima mora. Izvor Oreb je poetska duša u pravom smislu te riječi. Uz to što je slikar - on je i kipar i pjesnik i pjevač. Sa sigurnošću se može reći da postoji snažna identičnost između njegovih likovnih djela i pjesničkog opusa. Ne samo u opisu motiva već i u onim skrivenim emotivnim otkucajima zvuka i oblika. Gledajući njegove slike kao da slušamo njegove pjesme, a svaki stih upućuje na asocijaciju nekog od njegovih oblika. Kao jedan od značajnih suvremenih umjetnika koji izrasta iz tradicije - ne vezuje se za konzervativno ali ni avangardno - već suvereno trasira nove putove hrvatskom marinizmu s čvrstim uporištem u autohtonom ali i sa svježim senzibilitetom u nalaženju novih formulacija neiscrpnih motiva i tema našega primorskog tla.   Prof. Juraj Baldani

---

JÔ, DA MI JE Jô, da mi je opet pasat rivun Priko Kâlih dok se zora javlja I sa svojin dobrin mi tovarun Poći starin putun pu Zanavja. Što bi voli posli pravog dažja Navonjat se zemlje i morača, Što bi voli kako nekad davno Zaspat slatko u hladu rogača. Jô, da mi je sa gundulun poći Do Proizda veslajuć pomalo, Na mrkinti smokrit noge samo Uz vonj braga kad je osekalo. Što bi voli kad bi samo moga U bonaci svrgat nasrid vale, Gledat Luku i vrh kampanela U sutonu dok se svitla pale.

MA OD DIVJE LOZE ZOBAT SE NE MORE Navrnu san lozu, i sorta je prava, Ma što mi to vridi, kad pruta ne dava. S laminun zalivan, čekan da nareste, A divjak mi usud odizdala reste. Kod divjaka dignin, loza se uputi, I opeta stane, pa me to najuti. Sve okolo gledan ko sad opet smeta, Vidin lipo justo da divjak ometa. I već je naresta, a do njega drugi, Pa oba imaju i po prutić dugi. Dignin sve ih odma, rečin: vrag vas odni, I zalijin dobro vodun što san doni. Pa mi tako stalno vržiju divjaci, A moja kultura ne reste ni anci. Uz lozu san zato svakin danun sidi, Diza san divjake, pa san grozdić vidi. Sada lipo zobjin, izbojaka nima, Pa se sitin digod kakih judih ima: Što pušćaju usud da divjaci niču, To zovu slobodun i so tin se diču. Kako će kultura da nan bude jaka, Kad ne more resti poradi divjaka. Nju nan tukâ redit odizdal pu gore, Jer od divje loze zobat se ne more.

---

Izložene slike

 

Buđenje dana u Veloj Luci, 1998., ulje na platnu, 30 x 35 cm

Levanda u cvatu, 1999., ulje na platnu, 55 x 65 cm

More i ja, 2000., ulje na platnu, 41 x 55 cm

Ribarska idila, 1999., ulje na platnu, 35 x 50 cm

Sunce u polju, 2000., ulje na platnu, 40 x 50 cm

Lipo veloluško jutro, 1999., ulje na platnu, 30 x 46 cm

Vela Luka se budi, 1998., ulje na platnu, 55 x 65 cm

Lipo jutro u Veloj Luci, 2001., ulje na platnu, 35 x 50 cm

Svitanje u Veloj Luci, 2001., ulje na platnu, 35 x 50 cm

Mirno jutro u Veloj Luci, 2001., ulje na platnu, 35 x 50 cm

Stari put kroz polje, 2000., ulje na platnu, 27 x 38 cm

Ribarska lučica, 1998., ulje na platnu, 27 x 41 cm

Lijepo trogirsko jutro, 1990., kombinirana tehnika, 34 x 49 cm

Bonaca u Kalima (Vela Luka), 1991., kombinirana tehnika, 34 x 49 cm

Bonaca, 1993., kombinirana tehnika, 34 x 49 cm

Hvarsko jutro, 1986., kombinirana tehnika, 49 x 34 cm

Odlazak na ribe, 1993., kombinirana tehnika, 34 x 49 cm

Jutarnja oseka u Veloj Luci, 1989., kombinirana tehnika, 34 x 49 cm

Barka je spremna, 1993., kombinirana tehnika, 34 x 49 cm

Put kroz polje, 1986., kombinirana tehnika, 34 x 49 cm

Krajolik s Kornata, 1990., kombinirana tehnika, 34 x 49 cm

Lanterna na škoju, 1990., kombinirana tehnika, 34 x 49 cm

Jutro u Veloj Luci, 1993., kombinirana tehnika, 34 x 49 cm

Kućica u polju, 1987., kombinirana tehnika, 34 x 49 cm

Povratak s polja, 1989., kombinirana tehnika, 34 x 49 cm

Krajolik iz Blata, 1990., kombinirana tehnika, 34 x 49 cm

Vela Luka rano u jutro, 1989., kombinirana tehnika, 34 x 49 cm

Stara maslina, 1987., kombinirana tehnika, 34 x 49 cm

Lastovska idila, 1986., kombinirana tehnika, 34 x 49 cm

---

Fotografija
Mario Hlača

Tisak kataloga
SWAN d.o.o., Samobor

ISBN 953-184-067-9

---