 |
primijenjene umjetnosti rađenih u tehnici slame i predstavljanje monografije "UMJETNOST U TEHNICI SLAME" mr. Lazara Ivana Krmpotića u izdanju Matice Hrvatske iz Subotice koje
će se održati u Galeriji FER u prizemlju zgrade D
O monografiji i izložbi govorit će autor i Juraj Baldani Izložba
je otvorena radnim danom do 14. svibnja 2004. od 8-15 sati.
Adresa na Internetu: http://www.fer.hr/exhibition |
Predgovor Jurja Baldanija (iz kataloga)
Geneza pojave posizanja za slamom i vlatima žita kao sredstva za oblikovno izražavanje ima izvorište u žetvenim običajima bunjevačkih Hrvata, a održava se pod nazivom "dužijanca". Taj pučki kreativni čin, koji traje već stoljećima, manifestira se pletenjem predmeta od slame i to prvenstveno ukrasnih kao što su prstenje, cvjetići, buketići zvani "perlice" i drugi. Bitan pomak u razvoju te vrste likovnog izražavanja dogodio se 1911. g. kada je svećenik Blaško Rajić došao na zamisao da dotadašnju žetvenu svečanost prenese u crkvene prostore i unese u liturgiju rimskog obreda. Tada se počinju izrađivati složeniji oblici koji se nazivaju skupnim izrazom "kruna" te nastaju u brojnim maštovitim inačicama.
Značajan iskorak u izradi predmeta od slame učinila je 1946.g. Kata Rogić koja je oblikovala "kalež" - sakralni predmet u punom plasticitetu bez popratnih ukrasnih elemenata. Bila je to i prekretnica da se od anonimnih pletilja u slami identificira autorstvo pojedinca i prihvati njegov individualni izraz. Sve veći poticaj tom stvaralaštvu posebno se manifestirao nekoliko godina kasnije 1960. g. kada su u povodu smrti kardinala Alojzija Stepinca, a na poticaj župnika iz Đurđina mr. Lazara Krmpotića, dvije pletilje iz Starog Žednika, Ana i Teza Milodanović izradile grb preminulog kardinala čime se demonstrira svježiji i skulpturskiji pristup slami kao likovnom materijalu i ukazale na njezine neograničene mogućnosti. To se brzo dokazalo i ostvarenjem Ane Milodanović koja je 1962. g. izradila prvu dvodimenzionalnu sliku u tehnici slame i nazvala je "Močvara".
Shvativši da su vlati slame podatne i primjenjive za različita oblikovanja i prikaze, bunjevačke Hrvatice, sklone radu u tom materijalu, nastojale su osebujnim kombinacijama ostvarivati slike svojih sela, njihovih ljudi, kao i prikaze radova, običaja i ostalog što ih je okruživalo. A to su prizori sa salašima, čardacima, bunarima s đermama, vjetrenjačama, slikovitim pamnonskim kućama te seoskim ambijentima. Motivi su im također ljudi i životinje, raslinje pa i mrtve prirode, posebno prikazi grožđa i vinove loze, cvijeća i sličnih motiva.
Umjetnost u tehnici slame, nastala iz etnografske baštine
kao rad anonimnih stvaratelja, izborivši se za individualizaciju kreativnih
dosega, potražila je i nove organizacione forme. Unutar Hrvatskoga kulturno-prosvjetnog
društva "Matija Gubec" u jesen 1961. g. osnovana je likovna sekcija koja
je okupila pletilje slamom iz Tavankuta, Bikova, Žednika i Đurđina. U godinama
koje su slijedile, pokret se plodonosno širio na čitavu regiju (Likovno
udruženje slamara amatera "LUSA", KUD "Bela Bartok", Slamarska radionica
penzionerki "SRP", udruga Otvoreni klub Subotica), dok se njihov
rad manifestirao kroz brojne izložbe ne samo u lokalnim granicama već i
u inozemstvu, a odjeci su uvijek bili puni oduševljenog prihvaćanja ali
i pozitivne kritičke prosudbe. Po gruboj procjeni danas se oblikovanjem
slika, skulptura i predmeta primijenjene umjetnosti bavi gotovo stotinu
pletilja, a njihovi stilski pomaci postaju sve uočljiviji, kako u traganju
za subjektivnom profilacijom, tako i prema trendovima pulsa života: novim
otkrićima oblika i sadržaja.
Nakon nekoliko izložbi koje su umjetnice u tehnice slame
- ili kako ih familijano nazivamo slamarke - imale u prošlom stoljeću u
Zagrebu, sada se likovnoj publici grada pruža prilika da upoznaju ne samo
novu generaciju kreatorki, već i da sagledaju putove kojima je ovaj likovni
izraz, jedinstven u svijetu, krenuo posljednih godina.