ZORICA TURKALJ
"Veliki
prasak planete Zemlje"
Izložba ulja na platnu
20. listopada - 11. studenog 2005.
Zorica Turkalj, akademska slikarica, rođena je 11. travnja 1943. u Zagrebu. Slikarski odjel u Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu završila je kod prof. J. Bifela. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu studirala je kod prof. Lj. Ivančića, F. Baće, H. Mujadžića, K. Hegedušića i F. Kulmera. Diplomirala je 1967. u klasi prof. A. Mezdjića. Poslijediplomski studij do 1970. pohađala je u Majstorskoj radionici prof. K. Hegedušića. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (od 1968.), Udruge Hrvatskih likovnih umjetnika "LIKUM" (od 1968.) i WEB Galerije. Od 1969. do 2004. priredila je u Hrvatskoj i u inozemstvu više od 100 samostalnih izložbi. Posebno je zapažen njen nastup u mnogim inozemnim galerijama, među kojima u Galeriji "San Vidal" u Veneciji (1977.), u Moskvi (1977), "IBM" u Frankfurtu (1981), "IBM" u Wiesbadenu (1981.), u galeriji "Eroica" u Beču (1981.), "International" u Heidelbergu (1982).Zatim, u Međunarodnom središtu UNICEF UNWG-a u Beču (1982.), galerijama "Aurora" (1984.), "Art - Box" (1985.) u Beču te u galeriji Reiffeisenbank u Grazu (1992.). U Kaliforniji: u Los Angelesu, San Franciscu, San Pedru i San Joseu (1998.-2002.).
Usavršavala je svoje slikarstvo na brojnim studijskim putovanjima po zemljama Sjeverne Afrike, u Austriji, Češkoj, Grčkoj, Rusiji,Francuskoj, Italiji, Mađarskoj, Njemačkoj, Slovačkoj, Velikoj Britaniji i SAD-u. Autorica sudjeluje u radu likovnih kolonija: Primošten, Okić, Samobor, Slunj-Rastoke, Vrbovec, Brijuni, Karlovac. O njenom stvaralaštvu snimljena je "TV izložba" (HTV,1995) i prilozi u emisiji o kulturi "Putokaz" (OTV,1999. i 2002.).
Za svoj stvaralački rad slikarica Zorica Turkalj primila je brojne nagrade i priznanja te zahvalnice za sudjelovanje u humanitarnim donacijama za Republiku Hrvatsku.
Adresa:
Atelier / Zagreb, Marulićev trg 7 Tel. 01/ 4854 109
Galerija / Zagreb, Ilica 5 ( Oktogon ) Tel. 098/ 753 937
WEB / www.zoricaturkalj.net
Zorica Turkalj
Ciklus: "VELIKI PRASAK PLANETE ZEMLJE"Astronauti su prva povlaštena zemaljska bića koja su sagledala i doživjela svoju planetu u prostoru Svemira. Ipak uz njih postojali su i drugi odabranici čija je mašta stvarala vizije stvarnog, a ujedno i zagonetnog svijeta - bili su to umjetnici slike, zvuka i riječi. Među njima je i zagrebačka slikarica Zorica Turkalj čiji ciklus "Veliki prasak planete Zemlje" iskazuje fantazmagorički dodir stvarnog i emotivnog.
Njezine su slike otisak trenutka u kojem trunak materije kuglastog oblika luta začudnim putanjama beskraja tragajući za granicama vječnosti. Ta lopta u vrtlogu atmosfere sudara se sa neindentificiranim masama fluidnog. Pršte tonaliteti boja, križaju ih trake grafizma, a omeđuju siloviti namazi zahuktale gestualnosti. Uz kolorističke kovitlace na pojedinim partijama naziru se kao siluete obrisi što asociraju na kontinente ali isto tako i na anonimna obličja ljudske provenijencije. U toj vrtnji nezaustavljive snage frcaju ovitlaci u okruženju, a unutarnja snaga centripetalne sile postupno popušta pa ujednačena površina dobiva reljefni nemir. Uzbuđenje slikarice raste u težnji za prodiranjem u nutrinu. Vidokrug njezinih opservacija postupno se koncentrira na parcijalnu analizu. Od kugle otkida pojedine kalote. Forma se donekle raspada, cjeline se lome, a djelići otpadaju. Intenzitet poteza se pojačava, registar boja suzuje, a neki od grafizma pretvaraju se u simboličko znakovlje. Dominantna plava boja ustupa mjesto agresivnoj crvenoj, blagotoploj žuto-zelenoj te crnoj koja iz funkcije, nedefiniranog omotača sada postaje organičnim akterom.
Planeta Zemlja Zorice Turkalj izuzetan je poduhvat ne samo u slikaričinu opusu već i u našem suvremenom slikarstvu. Nauka i tehnologija približili su nam spoznaje o svemirskim susjedima, a sama naša planeta još uvijek je ostala zagonetkom. Radoznalost umjetnika da na svoj specifičan način prodiru u nepoznato, vjerojatno je ponukala i autoricu ovog ciklusa da ukaže na postojanost naše planete, ali i na iskušenja koja joj se događaju. Idilični prizori vrtnje u registru prekrasnih boja na jednim slikama, bivaju poremećeni erupcijama žestokog i zlokobnog kolorita atomskih eksplozija markiranih crveno-crnim tonovima, na drugima. Taj raspon, da i lijepa umjetnost može upozoriti na opasnost od kataklizme, nenametljiv je sklop svjedočenja u kontekstu autoričina senzibiliteta.
Virtuoznost Zorice Turkalj u odabiru i komponiranju boja te njihovu stupnjevanju, koja je do vrhunca došla u njezinom ciklusu "Leptiri", u ovom slučaju dobila je novu dimenziju gdje neki od valera ne samo da uravnotežuju cjelinu već imaju i svoje sadržajno značenje. Sadašnji ciklus o Zemlji s područja opažajnog usredotočuje se na misaono i emotivno pa otuda i neizostavna vezanost sa sadržajnošću. On nije slikovnica koja nas zaokuplja ljepotom slika, već je iscizelirano likovno oblikovana konstantna trauma što je suvremeni Čovjek nosi u sebi. Ta opasna igra s loptom koja se vrti u svemirskim orbitama koliko strepi od sudara sa sličnim što lutaju beskrajem, toliko zastrašuje i od rabota što se događaju na njoj samoj.
Likovni jezik slikarice dovoljno je čitak da postane općenito dostupan. Treba tek prepoznati da ljepota slike ne krije zapretenu opasnost. Ona je prisutna kao jeka i odzvanja iz svakog poteza, oblika i boje. U toj orkestraciji bez dirigenta stranice libreta pomješane su pozitivnim i negativnim nabojima. Pitanje je tek na kojem će se dijelu zaustaviti.
U obimnom i raznovrsnom dugogodišnjem djelovanju Zorice Turkalj nizali su se uspjesi i priznanja jer svaki od njezinih ciklusa označavao je inventivnu novinu i izvanrednu kreativnost. Nadamo se da će im se pridružiti i ciklus o zemlji.
Juraj Baldani
POPIS IZLOŽENIH SLIKA
1. Živjeti život na Zemlji
2. Pustinja
3. Horizont
4. Zašto?
5. Zvučni valovi
6. SOS / Spasite naše duše
7. Krivnja I
8. Krivnja II
9. Krivnja III
10. Čežnja
11. Najsjevernija točka
12. Zemlja spava
13. Bilješka u tekstu drame II
14. Bilješka u tekstu drame VII
15. Nemir
16. Planeta I/ Naš jedini dom
17. Planeta II / Bilješka u tekstu drame III
18. Planeta III/ Naš jedini dom
19. Zrak
20. Voda
21. Vatra
22. Zemlja140 x 180 cm 2005.
100 x 100 cm 2005.
100 x 100 cm 2005.
100 x 100 cm 2004.
100 x 100 cm 2005.
100 x 100 cm 2003.
100 x 100 cm 2005.
100 x 100 cm 2005.
100 x 100 cm 2005.
100 x 100 cm 2005.
100 x 100 cm 2005.
100 x 100 cm 2005.
72 x 63 cm 1968.
95 x 135 cm 1969.
80 x 100 cm 1969.
90 x 120 cm 1996.
115 x 130 cm 1968.
90 x 120 cm 1996
2005.
2005.
2005.
2005.
SLIKE IZLOŽENE U GALERIJI FER
Fotografija
Mario HlačaTisak kataloga
SWAN d.o.o., SamoborISBN 953-184-075-X
