Back to  Main Page / Povratak na glavnu stranicu
GALERIJA FER
Unska 3, Zagreb, Hrvatska
 

VESNA ARALICA
 

(asamblaži od keramike, stakla, žice, papira, drva, te pronađenih ready-made predmeta i predmeta iz prirode)
 

12. listopada do 10. studenog 2006.


Vesna Aralica Vesna Aralica rođena je 1951. u Beogradu. Školovala se u Zagrebu, a diplomirala je na Pravnom fakultetu. Keramiku je učila i 1993. završila kod naše istaknute umjetnice i keramičarke Mirjane Rajković. Od 1998. sudjeluje na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, a od 1997. priređuje samostalne izložbe. Dobitnica je značajnih nagrada u nas i u svijetu. Članica je ULUPUH-a i LIKUM-a, te jedna od osnivačica KERAMEIKON-a. Živi i djeluje u Zagrebu.


Adresa:   Paška 14, 10000 Zagreb
Telefon:  01 61 80 920; 098 62 86 96
e-mail:    vesna.aralica1@zg.htnet.hr

SAMOSTALNE IZLOŽBE

1997.  Zagreb, Galerija Spektar :  Krhotine i ornamenti
1998.  Zagreb, Galerija Spektar :  Trag  u  glini
1999.  Zagreb, Galerija Idealni grad : Sjećanja i  razmišljanja
2001.  Zaprešić, Galerija Razvid :  Isti oblik
2003.  Karlovac, Galerija ZILIK : Bijela  keramika
2006.  Zagreb, Galerija FER: Kuće od stakla i ljudi od papira

SKUPNE IZLOŽBE

1998. Zagreb,Galerija  CEKAO Zagreb :  Od  angobe do rakua
1998. Zagreb, Muzej Grada Zagreba : Prijateljstvo kroz  vatru-raku
2000. Vrbovsko,Bistro Galerija : Izložba   raku  ploča
2000. Varaždin, Gradski muzej Varaždin : Keramička  vaza
2002. Karlovac, Galerija ZILIK : 29. ZILIK  2002.
2002. Varaždin, Gradski muzej Varaždin : Međunarodni festival postmoderne keramike
2003. Karlovac, Galerija Vjekoslav Karas : U njedrima ZILIK-a
2003. Karlovac, Galerija ZILIK : 30. ZILIK 2003.
2003. Zagreb,Izložbeni  salon Izidor  Kršnjavi : Keramika plus 
2003. Rab,Knežev  dvor , Međunarodna izložba : Keramički tanjuri  '03 ( II  nagrada )
2003. Zagreb, Galerija ULRICH : LIKUM-ove generacije
2004. Karlovac, Galerija ZILIK : 31. ZILIK 2004.
2004. ARTZEPT exhibition CUP 2004 ,Varšava
2004. Zagreb, Galerija ULRICH : LIKUM-ove generacije
2005. Karlovac, Galerija ZILIK : 32. ZILIK 2005.
2005. Buenos Aires, Argentina, 2. međ.  bijenale  keramičkih  pločica (posebno priznanje žirija)
2005. Varaždin, Gradski muzej, Međunarodni  festival  postmoderne keramike - Ceramica multiplex
2005. Zagreb, Galerija ULUPUH :  Erotika  ili  utopija
2005. Zagreb, Galerija ULRICH : LIKUM-ove generacije
2005. Sisak, Trijenale vaza za cvijeće   ( II nagrada grada Siska )
2006. Rijeka, Keramika Rijeka ( II nagrada )

KOLONIJE I RADIONICE/WORKSHOPS

1998. Zagreb, Orlovac : Prijateljstvo kroz vatru-raku
1998. Zagreb, Boćarski dom : Kaos 1 
2000. Plemenitaš : VII  međunarodni  raku  saziv
2002. Karlovac, Dom Vladimir Nazor : ZILIK
2002. Karlovac, Dom Vladimir Nazor : USKLIK
2003. Karlovac, Dom Vladimir Nazor : 30. ZILIK 
2003. Karlovac, Dom Vladimir Nazor : USKLIK
2003. Grad  Ozalj :   Svibanjski likovni susreti
2003. Plemenitaš :  Oblikovna  likovna  radionica
2004. Karlovac, Dom Vladimir Nazor : 31. ZILIK 
2005. Karlovac, Dom Vladimir Nazor : 32. ZILIK 


Visnja Slavica GaboutNa svojim keramičkim pločama-objektima Vesna Aralica priča priču. Priča jednu praiskonsku, vječnu, važnu priču: o Prirodi, o Čovjeku i o njihovu suodnosu. Priča je elementarnim likovnim rječnikom, sučeljavajući i simbiotički spajajući keramiku, ready made i pronađene predmete iz prirode. Kreće u svojoj priči od krajolika - od sažetoga prikaza šume, livade i ravnice s dalekim horizontom, u koje ugrađuje komade drva i suhih trava koji pojačavaju ekspresivnost i asocijativnost, donoseći neke mirise i neka sjećanja. Prikazuje zatim more i rijeku, koji se metalno ljeskaju između zemljanih obala, noseći, ili čuvajući u svojoj nutrini, školjke, kamene oblutke i pijesak. A onda prikazuje nebesko prostranstvo, puno tajnovitosti - oblake, sunce, mjesec; čak i cijeli svemir i njegov beskrajni prostor. Sve je to na njezinim radovima zgusnuto u čudesnu, apstrahiranu sintezu. Sve je rečeno jednostavno - ali rječito, s opisom prirode suženim do znaka i sa značenjem koje je znakovito. Najposlije, u svu tu veličanstvenu - a reduciranu Prirodu, s osjećajem za mjeru prema svemu što ga okružuje, autorica smješta Čovjeka. Smješta ga kao samotnu jedinku - krhku, malu i (papirno) nježnu, koja je okrenuta samoj sebi - svojim osjećajima, svojim doživljajima, svojim tajnama. Jedinku koja je, međutim, okrenuta i cijelome svijetu i stoji tu za mnoštvo, a u nju je utisnuta sva kolektivna memorija; svo povijesno i nataloženo iskustvo; sva tradicija i mitovi. Ali jedinku koja je, ipak, prije svega, okrenuta velikoj Prirodi, u kojoj osluškuje svoje instinkte i svoju intuiciju, čije zakonitosti slijedi i životne cikluse razumijeva. Jedinku koja je u Prirodu utopljena i od Prirode sazdana, koja hvata njezine vibraciju i odašilje njezine energetske valove. Čovjekova jedinka zato je u isto vrijeme i mala i velika. Kad je mala, ranjiva je. Ali kad je velika, onda je, čini se, Priroda sama. Onda je snažna, magična i - demijurška. 

Cijelu tu priču, ispričanu na 28 ploča svojih objekata - asamblaža, Aralica bilježi na način da  mimezis rastvara u metafore i sažima u sugestivne simbole, nastojeći bez puno "brbljivosti", bez puno opisa i bez puno detalja postići maksimalnu značenjsku gustoću - ali i maksimalnu likovnu izražajnost. Njezine ploče svojevrsni su prostori promišljanja i kontemplacije. Preispitivanja. Senzacija i vizija. Prevladava tu primarnost osobnoga, emotivno obojenoga doživljaja nad egzaktnošću prikaza i neka posebna prostorno-vremenska autorska artikulacija. Tragovi i kretanja, kao i mijene i trajanja, pomaknuti su u neku drugu dimenziju, a poetika i snovi, zbilja i imaginacija, stvarnost i sjećanja isprepliću se i susreću u nekoj novoj zajedničkoj točci. Prostor i vrijeme gube tu svoje opipljive odrednice, pa polja, kuće, livade i trave, koje gledamo istodobno i kao tlocrtne projekcije i kao okomite presjeke, kao poglede odozgo i kao poglede sa strane i u dubinu, postaju dio ne samo jedne simboličke prirode, nego i jedne imaginarne "predodžbene apstrakcije", koja seže do dalekih, bezvremenih, zaustavljenih prostora. Onih gdje čuči iskon: u najdaljoj daljini svemira - i u najdubljoj dubini Čovjeka.

Naglašeni osjećaj za materiju - za njezinu boju, za formu i za strukturu, te sposobnost da u svojim radovima pobudi, izazove i naznači prirodu materijala; da na rustikalnoj keramičkoj površini istakne neočekivane strukture i začudno bogatstvo tonskih prijelaza (ovdje samo jedne - smeđe boje, kontrolirane direktno temperaturom paljenja ploče u keramičkoj peći), glavne su značajke likovnoga izričaja Vesne Aralice u ovim radovima. Rezultat je profinjena jednostavnost forme i nenametljiva ekspresivnost površine. Površine kao glavnoga mjesta vizualnih i taktilnih događanja. Boja pritom nije slučajno asketski svedena na tonove smeđe monokromnosti. Namjera je da se, znanim principom "manje je više", pojača sugestivnost i da se koncentrira doživljaj, te da se drastično minimaliziranim sredstvima naglasi naboj i asocijativnost materije. Njezina životnost - ali i duhovnost. Likovno iščitavanje se tako nudi na tri razine: na razini materije, na razini forme i na razini površine. Nudi se na iščitavanje vidom i opipom, ali i kroz jednu unutarnju opservaciju: duhom, mišlju i emocijom,  kojima se dohvaćaju, razumijevaju i osjećaju sve ponuđene metafore i aluzije, svi simboli i sve asocijacije. Doživljaj se pomiče na jednu novu razinu, a perceptivna stvarnost i oblikovna materijalizacija sele se unutar granica jednoga novoga mikro-univerzuma. 

Ovi imaginativni, oprostoreni asamblaži Vesne Aralice mogu se podvesti pod široko područje art-objekata, gdje je keramika (keramička ploča) glavni nositelj instalacije. Likovnu priču međutim značenjski uslojavaju pridodani predmeti - oni pronađeni iz urbanog okoliša i oni iz prirode, koji dodatno aktiviraju sve senzore, pronalazeći neke nove putove do emocija, izazivajući novu i drukčiju percepciju i  nudeći drukčiji pogled na zbilju. I upravo zbog toga krajnji dojam ovih radova je čudesno dvojak: dojam monumentalnosti i dojam intime; dojam poetičnosti i discipline; dojam reduktivne strogosti i lirske ugođajnosti; dojam zbiljnosti i istodobno 
bezvremenosti.

Višnja Slavica Gabout

OPIS IZLOŽAKA
  • materijal i tehnika: crna šamotirana glina paljena na 1020 stupnjeva C, kombinirana sa staklom, žicom, rižinim papirom, pronađenim ready-made predmetima, kao i predmetima pronađenima u prirodi (kamen, pijesak, školjke, suhe trave, drvo) 
  • dimenzije radova: približno 38 x 34 cm
  • godina nastanka: 2006.
POPIS IZLOŽENIH DJELA

  1. ŠUMA 1
  2. ULICA 1
  3. ŠUMA 2
  4. ŠUMA 3
  5. LIVADA
  6. VRIJEME
  7. HORIZONT
  8. SUNCE 1
  9. SUNCE 2
10. KAMENJAR
11. ZEMLJA 1
12. ZEMLJA 2
13. RAVNICA
14. SVEMIR
15. MRTVO  MORE
16. NIZ  RIJEKU
17. RIJEKA
18. MJESEČINA
19. SUMRAK 
20. ULICA 2
21. ISPOD  OBLAKA
22. NIZ  RAVNICU
23. POTRES
24. PUSTINJA
25. U  DUBINI 
26. OBALA  1
27. OBALA  2
28. SEMIRAMIDINI  VRTOVI
29. ATMOSFERA


16
14
29
5

Fotografija
Mario Hlača

Tisak kataloga
SWAN d.o.o., Samobor

ISBN 953-184-075-X


Back to  Main Page / Povratak na glavnu stranicu
  Invitation    
Photo
Vaša pitanja, sugestije i primjedbe su uvijek dobrodošli. Molimo Vas pošaljite ih na: