Višnja Slavica-Gabout, prof.

VRBNIČKA GRAFIČKA AKADEMIJA

Ambiciozni interdisciplinarni projekt Vrbničke grafičke akademije razvija se već 8 godina, s osnovnim zadatkom promišljanja i razrade teme globalnog vizualnog indentiteta grada, a na temelju likovne interpretacije povijesno - ambijentalne cjeline drevnog Vrbnika.

Prvotno zamišljen kao program turističke revitalizacije Vrbnika kroz umjetnost, program je tijekom vremena prerastao u seriozni, složeni kulturološki projekt, na kojem već niz godina rade studenti grafike i primijenjene grafike zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, predvođeni profesorima Franom Parom i Zdravkom Tišljarom, ali uz suradnju i brojnih drugih umjetnika, "kulturnjaka", novinara....

Od 1996. godine VGA je registrirana kao udruga, djelujući kao umjetnička organizacija na proračunu općine Vrbnik, s predsjednicom Marinom Valković iz Vrbnika, umjetničkim voditeljima Franom Parom i Zdravkom Tišljarom, te tajnicom Višnjom Slavicom Gabout. Jedna od posljednjih akcija ostvarenih u sklopu VGA je otvaranje Muzeja likovnog identiteta Vrbnika u zvoniku vrbničke župne crkve, a u pripremi je otvaranje renesansne tiskare, prema nacrtima i pod stručnim vodstvom prof. Frane Para.
 

ATELIJER LUČKO - "DANI OTVORENOG ATELIJERA"

Projekt je na neki način nastavak nekadašnjeg poznatog "Atelijera Brezovica" u blizini Zagreba, gdje su se okupljali umjetnici, glazbenici i književnici na zajedničkim druženjima, a pokretački duh svih događanja bio je slikar Ivan Obsieger. On tu ideju nastavlja i dalje, u svom atelijeru u Lučkom, gdje se od ljeta 2000. godine organiziraju "jednodnevne izložbe " i zajednička druženja umjetnika, pod nazivom "Dani otvorenog atelijera".
 

"OBLIK I RITAM"
Ova izložba trideset trojice umjetnika grožnjanskog likovnog kruga nije namišljena biti revijalnim pregledom situacije, niti kataloškim popisom autora. Već samom zadanom temom govori o fokusiranju zanimanja pri selektiranju radova na čisti govor likovnih elemenata i o koncepciji da se predstavi jedna čvrsta, likovno snažna i autorski relevantna cjelina, kojoj je pristup analitički, a djelovanje sintetičko. Namjera je bila da izložba, u cjelini, odašilje gustu vizualnu poruku, jednako čitljivu i podjednako aktualnu u svim prostorima, te likovno intrigantnu u svim vremenima - a opet, znakovitu i zanimljivu, te na određeni način referalnu za naš dio suvremene likovne stvarnosti. Uz to, izložbom se željelo djelovati i pomalo provokativno - da se, s jedne strane, probude duhovi, oslušnu čula i probudi inspiracija, a s druge da se potakne akcija, izazove reakcija i, u svakom slučaju, aktivna komunikacija.

Sama tema izložbe - "Oblik i ritam", govori o tome kako je u odabiru radova - bez obzira na medij, disciplinu, tehniku ili materijal, bila odlučujuća čista likovna komponenta, bez narativnih ili utilitarnih opterećenja, s jedne strane forma, a s druge ritam. Forma kao oblik volumena ili prostora, boje ili plohe, a ritam u smislu načina orkestracije likovnih elemenata (ritam kompozicije, ritam linije, ritam rukopisa, ritmiziranje prostora), na što se odmah nadovezala i dinamika, a neki autori odmah su uz to asocirali i zvuk - kao nešto što je s ritmom usko i direktno povezano. Svakako da se onda u instalacijama ova tema mogla razviti ambijentalno, te na novi način u likovnu priču kreativno uključiti komponentu prostora i komponentu vremena - često multimedijski interdisciplinarno, s makrokozmičkim rakursom. Obrnuto, ona se mogla na isti način, istim intenzitetom, jasno iščitati i u minijaturama - u mikrokozmičkim relacijama, pri čemu mali format nije nikako značio i manji intenzitet doživljaja.

Premda je izložba uključila odabir radova iz različitih medija i različitih likovnih disciplina (slikarstvo, kiparstvo, grafika, kolaž, fotografija, keramika, instalacije i ambijenti), te objedinila različite individualne poetike i različite stilske pristupe - od figuracije do apstrakcije, te od ekspresionizma, nadrealizma i fantazije, do enformela, lirske apstrakcije, konceptualnog pristupa i sistemskog slikarstva, svi izloženi radovi, usuglašeni kao cjelina, govore jednim zajedničkim metajezikom - jezikom likovnih sinteza. Međutim, svaki eksponat svijet je za sebe i svaki autor jedan je mali kozmos za sebe, pa bez obzira na stilske, sadržajne, motivske, predodžbene i druge sličnosti, izložba pokazuje da je broj varijanti likovnog iskaza i unutar jednog ovako uskog kruga, neograničen. Kao i broj individualnosti.